Read in English

Preduslov za zagovaranje LGBT pitanja i davanje glasa marginalizovanoj zajednici jeste konsolidovana demokratija i otvorenost društva. Iz tog razloga ovo pitanje ostaje vruća tema u svim balkanskim zemljama, ali kada dođete do Albanije situacija je još zamršenija.

Neočekivani obrt u LGBT zajednici
U zemlji sa mračnom komunističkom prošlošću koja je više od 50 godina bila prinuđena da živi u izolaciji, stavljanje LGBT pitanja na društvenu agendu deluje kao najparadoksalnija stvar koja se može uraditi. Diktatura je pala tek 1992. godine, a tokom ovog teškog perioda postojao je član u krivičnom zakonu koji je definisao pravni stav o LGBT osobama. Seksualni odnosi između osoba istog pola bili su kažnjivi zakonom. Dekriminalizacija se u Albaniji dogodila tri godine nakon pada komunizma,  ali zakonske promene nisu donele slobodu ispoljavanja seksualnog identiteta LGBT zajednici koja je nastavila da živi dvostrukim životom, zatočena u prisilnim brakovima. 
Zatim dolazi do neočekivanog obrta u LGBT zajednici. Tokom 2009. godine grupa aktivista i LGBT osoba započinje redovna okupljanja i iste godine formirana je FB grupa pod nazivom „Alijansa protiv diskriminacije LGBT osoba“ koja će kasnije postati jedna od najistaknutijih nevladinih organizacija u Albaniji koja se bavi LGBT pravima. Aktivisti započinju temeljno oblikovanje LGBT pokreta organizovanjem društvenih akcija poput pravljenja plakata, grafita, izložbi u alternativnim prostorima i slično. Prelomni trenutak bila je odlučna izjava bivšeg premijera  Sali Berishe da bi legalizovanje istopolnih brakova trebalo ozbiljnije shvatiti u bliskoj budućnosti. To je prozrokovalo snažno neslaganje verskih lidera koji su se suprostavili mišljenju premijera. To je bio pravi trenutak da LGBT zajednica stekne priznanje što se dogodilo slanjem otvorenog pisma verskoj zajednici. Nakon prve Parade ponosa LGBT zajednica stiče veću medijsku vidljivost. Iako je zabeleženo nekoliko napada, a učesnici bili zaplašeni kamerama, Parada je protekla poprilično dobro, nakon čega su usledile TV debate i medijska reprezentacija LGBT parova. Ove godine održana je šesta Parada u Tirani pod sloganom „Vreme obećavanja je završeno“. Društvena situacija je bila kompleksna jer je istog dana planiran i protest opozicione političke stranke, međutim Parada u Tirani je bila izuzetno uspešna i okupila je veliki broj ne samo domaćih aktivista, već i sa područja Kosova i Makedonije. Tokom Parade, aktivista iz Makedonije je izjavio da je presrećan što ima priliku da učestvuje u ovoj Paradi jer u njegovoj zemlji ove manifestacije nije moguće održati.

Još uvek jedino sklonište za LGBT osobe na istočnom Balkanu
S obzirom na to da je vidljivost u medijima od krucijalnog značaja da bi se čuo glas LGBT zajednice, nevladina organizacija “PRO-LGBT” pokrenula je portal “Historia Ime” (“Moja priča”). U pitanju je prvi i za sada jedini portal sa vestima iz oblasti ljudskih prava koji teži da pruži vidljivost LGBT populaciji i drugim marginalizovanim grupama u Albaniji. Baveći se različitim LGBT pitanjima, ovaj portal objavljuje lične priče, najave događaja poput Parade, raznih izložbi i društvenih akcija, ali i informiše javnost o novim zakonima i amandmanima koji pravno regulišu položaj LGBT zajednice. 
Drugi važan je projekat je “Mendo Politikisht” (“Misli politički”), zajednička inicijativa organizacija “PRO-LGBT” i “Alijansa protiv diskriminacije LGBT osoba”, sa ciljem da se podstaknu LGBTI osobe da glasaju na opštim izborima 2017-e godine prenošenjem informacija o političkim programima kandidovanih partija koji se tiču LGBT pitanja. 2014. godina je jedna od najvažnijih aktivističkih godina u Albaniji, godina kada je u Tirani otvoreno prvo sklonište “Streha”. Po mišljenju Kristi Pinderi, aktivistkinje i jedne od osnivačica organizacije “PRO-LGBT”, to je bio važan korak za LGBT zajednicu zbog svih mladih osoba koje su nakon autovanja svojim porodicama utočište nalazile u “Strehi”. Aktivisti ovih organizacija pokušali su da pomognu makedonskim aktivistima da otvore slično sklonište u svojoj zemlji, ali do danas “Streha” ostaje jedino sklonište za LGBT osobe na istočnom Balkanu.

Sumirajući LGBT pokret kroz vremensku perspektivu, Albanija danas ima odredbe u krivičnom zakonu koje zabranjuju diskriminaciju lezbejki, homoseksualaca, biseksualaca i transrodnih osoba, međutim vlada zakone ne sprovodi i ne objavljuje zvanične podatke o diskriminaciji. Kada je reč o tranrodnoj zajednici postoji zakonodavni vakuum. Pravno priznavanje roda trans osobama ne postoji, kao ni priznavanje istopolnih partnerstava. Uprkos nepostojanju zakona, mediji su dali prostor transrodnim osobama pozivajući ih u talk-show emisije u kojima su govorili o o tome kako je biti transrodna osoba u zemlji poput Albanije, koja se percipira kao patrijarhalno, tradicionalno društvo okrenuto porodičnim vrednostima. Jedna od njih je Linda Rey, transrodna Albanka koja živi u Italiji i koja je pre nekoliko godina obavila operaciju usklađivanja pola i koja je bila gošća svih albanskih TV programa. Nekoliko predloga zakona o prepoznavanju roda izrađeno je uz podršku Saveta Evrope, no reklo bi se da su oni zaglavljeni negde u fiokama. Bez obzira na to, čini se da je kako vreme prolazi LGBT zajednica sve nestrpljivija da izađe iz senke i podigne glas o svojim problemima.

 

Piše: Kristina Millona

Kristina Millona je dvadesettrogodišnja aktivistkinja i novinarka portala “Historia Ime” (“Moja priča”), prvog i za sada jedino novinskog portala koji se bavi ljudskim pravima i teži vidljivosti LGBT populacije i drugih marginalizovanih grupa u Albaniji. Diplomirala je novinarstvo i komunikologiju na Univerzitetu u Tirani. Sebe smatra sajber-feministkinjom i radi na prevođenju biografija feministkinja na albanskoj Vikipediji, kao i otvorenom softveru sa ciljem donošenja feministkičkih principa na internet.