Ko su figure pomoćnika u modernoj bajci tipične tinejdžerke iz Srbije? Šta nam to poručuju savremene vile sa video bloga?

Pojava ,,drage savete” nije nova, kao ni interesovanje koje žene i tinejdžerke pokazuju za ovaj oblik komunikacije sa poznatim ženama (ili nepoznatim, ali navodno kompetentnim) koje će podeliti iskustvo i sugerisati  modele socijalnog ponašanja. Ipak, draga saveta se iz časopisa seli na Youtube kanale što drugačije oblikuje odnos tinejdžerka sa pitanjem – savetodavac. Osoba koja svoje savete, bilo da je reč o odgovorima na ranije poslata konkretna pitanja ili su to šire teme za koje je određena grupa devojaka pokazala interesovanje, pred recipijente istupa svojim likom i glasom, često u svom privatnom prostoru. Ona sa nama deli i detalje iz svog privatnog života. Povezanost je jača i produbljenija, jer je percipiramo kao živo biće, koje pokazuje svoje nesavršenosti i pored brojnih uspeha koje je postigla u svim životnim sferama. Kao takva, ona je slična nama. Neretko i sama blogerka ističe da je ona tu zbog nas, pa je identifikacija sa njom, kao i obožavanje njene ličnosti, nešto što će uslediti. Obožavanje osobe i potreba da se sa nekim identifikujemo, bilo da je reč o grupi ili o pojedincu, vezuje se za period adolescencije, kada se lični identitet formira. Upravo su tinejdžerke publika većine blogerki, i baš one svakodnevno iščekuju novi video popularne Zorannah.

Prvobitna povezanost ostvaruje se na osnovu  interesovanja za modu (Zorana je modna blogerka), ali postoji određeni broj videa koji su koncipirani kao razgovor sa najboljom drugaricom sa pitanjima i temama uobičajenim za tinejdžerke – odnosi sa drugaricama, obrazovanje, samopouzdanje, ali i muško-ženski odnosi, kada ona iznosi svoje lične stavove. Pored afirmativnih poruka (deo su ličnog iskustva ili preuzete iz oblasti popularne psihologije) upućenih mladim osobama, koje su podrška njihovom napredovanju,  obrazovanju i osnaživanju ličnosti, postoje stavovi koji su problematični, a  tiču se muško-ženskih odnosa. Lični stavovi nisu tema koja podrazumeva problematizovanje, jer svako ima pravo da privatni život oblikuje po svojim pravilima, ali onog trenutka kad određeni stav ima veliki uticaj na osetljivu populaciju, on izlazi iz sfere privatnog i postaje predmet javnog. Šta uopšte može biti problematično u izjavama mlade urbane devojke? Preporuke skupih markiranih odevnih predmeta? Ne. Reč je o stavovima koji ženu vraćaju u period pre feminističke revolucije, kada ste u rubrici ,,draga saveta” mogli da pročitate upravo ono što od mlade blogerke danas čujete. Kako da vaš muškarac bude srećan.

Parafraziramo samo neke od poruka sa nekoliko video zapisa: “Muškarac je glava, vrat i kičma, a žena je ta koja treba da ga prati i pruža podršku. Ona radi stvari koje zajednicu održavaju. Nerealno je da muškarac sedi kod kuće i provodi vreme sa decom dok je ona na poslu. Ženi, na prvom mestu, treba da je muškarac, a potom deca. Takođe, veze u kojim  žena zarađuje više ne mogu da opstanu, jer je muškarac nezadovoljan i oseća se slabim”. Čak savetuje da, ako smo u takvoj vezi, krijemo da zarađujemo više od njega kako ne bismo povredile njegova osećanja: “Ona treba da prati muškarca u svakom pogledu, a to znači, da ako on dobije posao u inostranstvu, njeno mesto je pored njega – ona odlazi sa njim, nelogično je da on ostane zbog nje. Ukoliko je ženi dosadno (!) kada završi sa obavezama kod kuće, ona može da radi. Fakultet svakako treba završiti da bismo mogle da radimo” (pretpostavljamo samo ako nam bude dosadno). Zorana u jednom videu izjavljuje : “Ja nisam feministkinja. Ja sam jedna od onih žena koja smatra da muškarci treba da se bave politikom… Ne kažem da mi ne treba da glasamo…Nisam za varijantu da muškarac ima veću platu od žene na istoj poziciji na poslu, ali muškarci su ti koji treba da budu jači, ali ženi je mesto…ona je tu  da ga sačeka   sa večerom kad dođe sa posla, a ne da on nju sačeka sa večerom sa tom večerom. Ona treba da se izbori za ono što voli, ali da se povinuje malo ispod tog muškarca, da ga pusti da malo bude jači”. Navodi i da je za nju najvažnije mišljenje njenog dečka: “Ako se njemu ne sviđa moja kosa, ja se momentalno farbam”. (Navodeći da očekuje da i on nešto promeni u svom oblačenju ako se njoj to ne sviđa)

Postoje komentari koji osuđuju njene stavove i ukazuju na opasnost lošeg uticaja na mlade devojke. Ipak, ona na to odgovara da njeni stavovi nisu odraz patrijarhalnog sveta u kome živimo, već je razlog neuspeli brak njenih roditelja, koji ističe kao primer za nemogućnost funkcionisanja zajednice u kojoj je žena ,,jača”. Komentari devojčica koje je verno prate uvek su pozitivni i ističu oduševljenje njenim likom i delom. Prave razmere njenog uticaja, imali smo prilike da vidimo na Sajmu knjiga u Beogradu 2015.godine, kada je ,,školski dan” doneo najveću popularnost štandu sa njenom knjigom “Life&Style”, čiji je tiraž od 2000 primeraka (sa ne tako niskom cenom primerka) bio odmah rasprodat. Intervjuisane devojčice, koje su pristigle iz različitih delova zemlje, isticale su – “Ona je moj idol! Slična je nama! Zato što je presavršena!” Kako je već spomenuto, potreba za identifikacijom i obožavanje ličnosti uobičajena je pojava za taj period života i prolazna je. Problem nastaje ukoliko se navođeni stavovi usvoje i postanu prihvatljiv model za dalji život. Slični stavovi su im predočeni i u knjizi koja je izazvala veliko interesovanje. Iz kratkih tekstova koji prate impresivne fotografije (najčešće sadrže formu uputstva/saveta: nemoj nikad da, najbolje bi bilo da…i sl.) koje će primenjivati kad upadnu u ljubavne probleme, izdvajamo: “Ćao, zovem se Zorana i mazohista sam, drago mi je. Ali prosto ne volim njanjave, beskičmene muškarce. Muško je tu da vuče mene. Da me natera da slušam, ili bar da proba. Da ga se na neki način plašim – da se plašim da ću ga izgubiti ako nešto zeznem. Čvrsta ruka koja ume da me mazi. Pored antifeminističkih stavova, Zoranini navodi potvrđuju i rodne stereotipe. Ukoliko muškarac nije ,,čvrsta ruka”, on je uvek ,,njanjav” i bez kičme. Sve navedeno osnažuje davno napuštene ideje o ,,slaboj” ženi i ,,čvrstom” muškarcu (jedino je takav prihvatljiv). I pored afirmišućih poruka upućenih mladim devojkama koje treba da napreduju, zaključuje se da je njihov napredak moguć samo u ,,propisanim” okvirima, a isto tako se određuje šta je jedino prihvatljivo za  muškarca. I moderna bajka ima stroge žanrovske norme.

Nastaviće se…

Veliku zahvalnost dugujem drugarici Ani Stević koja mi je ukazala na opisane probleme i uputila na materijal.

 

Piše: Vladana Stamenić

Tekst je nastao u okviru “Škole medijske pismenosti” Centra za marginu