Rubrika: LIČNI STAV
Piše: Nemanja Marinović

Na nedavno održanoj dodeli „Zlatnog globusa“, primajući nagradu za životni doprinos filmu „Cecil B. Demille Award“ Meril Strip je odžala govor koji je kao buktinja zapalio medije i društvene mreže. Svi ste ga čuli, nema potrebe da ga prepričavam. Ali hajde da analiziramo reakcije.

Poznate ličnosti imaju moć da se njihov glas daleko čuje i aktivisti ljudskopravaškog sektora stalno naglašavaju koliko je važno da oni budu ambasadori i lobisti, ljudi koji će širiti svest o pitanjima iz ove oblasti. Malo je onih koji se na tako nešto usude jer znaju da iznošenjem svakog političkog stava zasigurno gube jedan deo publike. Još je manje žena koje su u duboko mizoginom društvu dovoljno osnažene da iznose političke stavove. A kada se, pored svih ograničenja, usude na to – budu sputavane, napadane i osporavane. Iako su reakcije uglavnom pozitivne, uvek ima onih koji bi to bolje. Uvek ima onih koji imaju monopol na znanje i ispravnu percepciju relevantnosti društvenih tema.

Mi smo, kao publika i kao aktivisti vrlo cinični kada su celebrity saveznici u pitanju. Želimo da više govore o temama koje su društveno relevantne, ali ako je moguće da im mi odredimo šta će pričati, kada će pričati i ko će pričati. Ako Meril govori o Trampu – „A što ćuti o Obaminim bombardovanjima?“, ako se Riki Martin autuje – „A gde je bio do sad?“, ako Pamela Anderson govori  o pravima životinja – „A nekad je nosila bunde…“. Ako se pomene terorizam u Parizu – „A šta je sa Alepom?“, ako se pomene Sirija – „A gde je Libija?“, ako se pomene reciklaža – „A šta je sa globalnim zagrevanjem?“, ako se pomenu LGBT prava – „valjda je važnije pitanje malinara!“, ako se pomene nasilje u porodici – „ništa ne treba da bude u fokusu dok se ne sredi status Kosova“, ako se govori o Srebrenici – „a Oluji ćuti, jel?“. Najbolje bi bilo kada bismo mogli mi, jedini ispravni i sveznajući, da im napišemo šta da kažu, pa ako može i da im govori traju sat i po vremena, pa i tad bismo našli neku zamerku.

Ova planeta ima milion i jedan problem. I milion i jednu temu o kojoj treba govoriti, a jako malo ljudi koji se glas čuje o tome govori. O čemu god da se priča, uvek postoji još ona neka tema o kojoj se nije pričalo, a treba. Svako priča o onome što misli, o onome što zna i o onome što ga pogađa. Da li ima još mnogo toga da se kaže? Naravno da ima. Ali to ne znači da treba sputavati svakog čim progovori jer to sigurno neće osnažiti onih ostalih 200 ljudi koji su sedeli u toj sali da sutra izađu i kažu nešto više od „hvala mami i tati što su me napravili ovako lepog i talentovanog“. To sigurno neće poslati poruku nekoj mladoj glumici da izađe i kaže ono što bismo želeli da neko javno kaže, a Meril nije izgovorila.

Kao odgovor na govor Meril strip pojavila se slika koja je optužuje što ćuti o Obaminim ratovima. Sliku je sharovao veliki broj ljudi, uključujući i neke zagovornike ljudskih prava, a okačila ju je osoba koja je u opisu slike napisala „Jebena celebrity kurva. Nikoga nije briga šta ti imaš da kažeš, vrati se u svoju holivudsku rupu i crkni“. I sa tim očigledno ovi što šeruju nisu imali nikakav problem jer „imaš pravo na svoje mišljenje sve dok se slaže s mojim“. U suprotnom, ti si celebrity kurva koja treba da umre. Živela sloboda govora!

poznate kurve