Pre nekoliko dana Yandy.com plasirao je na tržište kostime inspirisane uniformama koje nose sluškinje u Hulu seriji „Sluškinjina priča“. Autfit po ceni od 64,95 dolara bio je sačinjen od kratke crvene haljine, kaputa sa kapuljačom i belog šešira i nazvan „Brave red maiden costume“. Kostim bi trebalo da predstavlja lični otpor društvu prikazanom u poznatoj distopiji, međutim niko osim Yandy-a to nije razumeo, te je kostim ubrzo povučen usled kritika javnosti. U saopštenju na Tviteru navode da je njihova korporativna ideologija ukorenjena u osnaživanju žena i rodnom osnaživanju generalno. „U poslednjih nekoliko sati postalo je očigledno da je naš kostim shvaćen kao simpol ženske opresije, umesto osnaživanja. Žao nam je jer to ni na koji način nije bila naša namera. Naša inspiracija da kreiramo ovoj kostim leži u njegovoj upotrebi za slanje moćnih slika pobune, čemu smo svedočili proteklih meseci. S obzirom na iskrene poruke, podržane veliki brojem ličnih priča koje smo dobili, odlučili smo da ovaj kostim uklonimo sa sajta“, navodi se u saopštenju.

Printscreen / Izvor: https://www.bustle.com

Radnja serije „Sluškinjina priča“ bazirana je na istoimenoj knjizi Margaret Atvud iz 1985. godine i smeštena u distopijsku budućnost, u državu Gilead koja se nalazi na teritoriji nekadašnjih Sjedinjenih američkih država. Gilead predstavlja novi svetski poredak uspostavljen na biblijskim principima koje interpretira državni vrh koji čine cis heteroseksualni muškarci više klase, a ultimativna vrednost je prokreacija. Žene su u potpunosti obespravljene, svaki seksualni odnos koji nema za cilj rađanje je zabranjen, a istopolna ljubav proglašena za izdaju roda („gender traitors“). S obzirom da je u Gileadu mali broj plodnih žena, one su tretiraju kao imovina države i naterane su na seksualno ropstvo – jedini zadatak ovih „sluškinja“ je da rađaju decu visokopozicioniranim muškarcima i njihovim ženama. Njima je oduzet svaki identitet, dobijaju ime po imenu svog gazde i redovno bivaju silovane na „ceremoniji“ – izuzetno ritualizovnom, prisilnom seksualnom činu u kom učestvuju i supruge, a koji se ponavlja sve dok sluškinja ne ostane u drugom stanju. Prepoznatljiva uniforma ovih žena postala je simbol opresije i ropstva. Šta je onda navelo Yandy da uopšte pomisli da bi ovakav kostim mogao biti simbol bunta?

Kompletan narativ serije baziran je na prikazu društva, bez mnogo radnje i sa retkim elementima pobune koja se uvek završava neuspehom. U jednom trenutku u seriji glavna protagonistkinja izgovara rečenicu „ako nisu želeli da budemo vojska nisu trebali da nam daju uniforme“, što je verovatno bio povod da se uniforme tumače i kao izraz bunta potlačenih žena. Razumljivo, u seriji ove uniforme su u potpunosti zatvorene, smerne i odgovaraju jednom hiper-religijskom društvu, tako da bi njihovo skraćivanje u Yandy kostimima trebalo da predstavlja čin pobune i odbijanja da se povinuju društvenim pravilima. Interesantna zamisao, ali je važno podvući jedan važan previd – Gilead kao društvo koje počiva na silovanju jeste distopija, ali je silovanje žena realan društveni problem današnjeg društva. Seksualizacija „sluškinja“ neće dovesti do osnaživanja žena i pobune, već jačanja kulture silovanja. Na ovaj način uniforma seksualnih robinja postaje fetiš, silovane žene postaju predmet požude, a silovanje prihvatljiv seksualni čin. Iako je kostim zamišljen kao Halloween varijanta, kreacija je podložna fetiširanju, a od role play-a do stvarnog čina previše je tanka linija da bismo se sa njom igrali.

Piše: Nemanja Marinović