Rubrika: Lični stav

Piše: Stefan Petrović

Premijer/predsednik je sinoć tražio svoju desnu ruku koja levom stranom svoga tela pada na njegove junačke grudi. Međutim, kako se ministar unutrašnjih poslova nije našao pred kamerama, broj jedan u zemlji otpočeo je svoju konferenciju za novinare, posle zatvaranja tri biračka mesta na kojima su ponovljeni izbori. Klapa.

Ponovljeni izbori u Leskovcu Vučiću su doneli ubedljivu pobedu od 97 procenata i tu je činjenicu, a i kako bi drugačije, iskoristio kao šlagvort za monolog koji je sledio. Građani Leskovca su kao i mnogi drugi, na šta im je zahvalan, uvideli njegove stvarne namere. Čini se da ih „kuka&motika“ obuzeta protestovanjem nije mogla okrenuti protiv onoga kome veruju. Stoga im se zahvalio i obećao da će nastaviti da se bori protiv svih kojima smeta jaka i stabilna Srbija i poručio da će biti još jači. Još jednom je iskoristio priliku da prizna kako mu je izuzetno drago zbog protesta koji potvrđuju da živimo u demokratskom društvu. Niko od novinara nije pitao ništa o razmeri 100:1.

Promaklo mu je, doduše, da građanima saopšti da se na biračkom spisku za isto biračko mesto nalazi samo 225 birača, jer se radi o seoskom naselju u okolini Leskovca. Student Filozofskog fakulteta u Nišu koji živi u ovom mestu i koji ne želi da se njegovo ime obznani rekao je ono o čemu danima govore studenti na protestima širom Srbije:

„Zaista mi je bilo drago da vidim taj izraz lica gospodina Aleksandra Vučića. Naime, njega treba fotografisati nakon zatvaranja biračkih mesta – jer se zna ko je pobednik – kako bi psiholozi i oni koji plediraju da stvaraju plodnu akademsku karijeru imali osmeh kao temu. Ali, nije sve tako sjajno kao premijerovo lice. Naime, gradonačelnik Leskovca Goran Cvetanović, poznat Srbiji po tome što se razmeće Kembridžom i Oksfordom, po tome što je svojoj sestri kupio zgradu nekadašnjeg javnog preduzeća Radio Leskovac budzašto, po tome što je njegovom zaslugom na mesto direktora leskovačke gimnazije izabrana njegova bivša žena i, najzad, što sarađuje sa gradskim boss-ovima koji se bave proizvodnjom nameštaja i kobasica, ali i prodajom šoping tura do Grčke, svakako je zaslužniji za ovaj rezultat od premijerovog insistiranja na miru i stabilnosti. Žao mi je što vam moram reći, ali ja živim u sredini gde su omiljeni Farma i Parovi i gde se ne pravi problem oko toga da li ste upisani u birački spisak ili vas nema. Upravo je to gospodin Cvetanović znao da iskoristi i ubedi meštane sela Kukulovce da bezrezervno podrže Vučića. Meni je žao što moram da priznam da su moji vršnjaci danima lepili postere sa brojem šest i što su bili spremni da se posvađaju sa svakim ko želi da im stavi do znanja da bi trebalo da imaju makar malo samopoštovanja. Toliko o poverenju koje građani daju gospodinu Vučiću. A kad smo već kod gradonačelnika, dok se naši ministri zadovoljavaju diplomama sa Megatrenda, on je otišao korak dalje. Rečju – avangarda.“

Privodeći kraju ovaj telefonski razgovor, student je rekao da ne odustaje od protesta i da će tek sada početi da apeluje na sve koje poznaje i ne poznaje da izlaze na ulice, zbog toga što smatra da je sada, posle pauze, od izuzetne važnosti da se nastavi ne samo kontinuitet u protestovanju, već da i da se poveća broj onih koji koračaju niškim ulicama iza „Ovo je zemlja za nas“ transparenta.

Protest u Nisu / izvor: JugPress
Protest u Nisu / Photo: JugPress

Praznici su doprineli smanjenju broja demonstranata ali oni koji su prisustvovali šetnjama i za vreme Uskrsa kažu da ih je bilo daleko više od, kako je preneo Javni servis, nekoliko desetina. Što se ranijih zahteva upućenih RTS-u tiče, već je istekao rok za smenu čelnika ove medijske kuće, budući da su studenti za tu misiju predvideli 17. april. Kako do toga nije došlo, očekivalo se da će studenti nastaviti da iskazuju svoje zahteve – što oni zapravo i čine. Međutim, celu ovu situaciju kojoj se na jednoj televiziji sa nacionalnom frekvencijom rugao čak i radnik RTS-a, učinio je još zanimljivijom ministar rada i socijalne politike Aleksandar Vulin. Naime, ministar je takođe tražio smenu rukovodstva RTS-a zbog obaveštavanja o protestima, što je na prvu loptu zvučalo paradoksalno. Svima onima koji su na internetu pročitali tek naslov ove vesti sinula je ideja da se od Vulina dalo svašta očekivati, pa i okretanje leđa Vučiću. Onima pak koji su otvorili vest, bilo je jasno da Vulina žulja to što RTS, makar i u dvadesetak sekundi i to pre vremenske prognoze, govori o studentima kojih je u tom trenutku više hiljada ispred zgrade u Takovskoj sa spuštenom roletnom na ulaznim vratima, kao o nekoliko desetina mladih koji ne znaju šta hoće. Medijski stručnjaci su iskoristili priliku i zamolili sve koji imaju dodirnih tačaka sa Vulinom da ga obaveste da je Javni servis dužan da, svidelo se to nekome ili ne, izveštava o događajima koji su od značaja za javnost, pri tom konstatujući da su ovi  protesti daleko značajniji od egzotičnih sportova za koje niko živ nije čuo. Dok je, misli ministar Vulin, obaveza Javnog servisa u tome da služi državi, što je i bez problema saopštio.

Okupljeni građani su na društvenim mrežama, u ćemu prednjače mladi, zakazali još jedan veliki protest koji će početi danas, okupljanjem ispred doma Narodne skupštine u 18 časova. Na osnovu broja učesnika u diskusiji, da se zaključiti da će ulicama Beograda prošetati više hiljada građana, trasom koja za sada nije poznata. Nije konačno utvrđeno hoće li trasa ostati identična onoj iz prethodnih dana ili će protestanti krenuti i ka važnijim saobraćajnicama. Jedno je sigurno, nekoliko činjenica ostavljaju razloga za strah, kako onih koji šetaju, tako i onih protiv kojih se šeta. Naime, od samog početka, građani su bili suočeni sa grupama ljudi koji su pokušavali da preotmu protest – što se vlasti i te kako dopalo, mada im se manje dopala činjenica da su protestanti žilavi i da, kako sada stvari stoje, još uvek nema nikoga ko bi mogao biti deklarisan kao vođa. Drugi problem je to što su eksplicitni zahtevi i rokovi za njihovo ostvarenje konačno ugledali svetlost dana, a sada istu tu svetlost gleda i činjenica da ni jedan od zahteva nije ispoštovan. Treći problem je to što su se na protestima pojavljivali i članovi opozicionih partija. Iako su šetali u svojstvu građanina, analitičari su ukazali na opasnost da se njihovo priustvo zloupotrebi što je, ruku na srce, Martinović jedva čekao. Neki drugi analitičari, poput Krleta sa twittera, otišli su toliko daleko, da je dovoljno pomenuti samo njihovo ime. U poslednjih nekoliko dana, studenti raspravljaju o tome da li je neophodno da se imenuje Odbor koji će komunicirati sa predstavnicima slobodnih medija, a čiji članovi neće biti stalni.

Photo: Mondo
Photo: Mondo

Posle svega ovoga, postavlja se pitanje šta se ovim protestima može postići? Da li će više hiljada građana svojim svakodnevnim šetnjama uspeti da promene sistem bez sistema? Da li ćemo konačno pogledati u oči demokratiji? Da li će apstinenti shvatiti važnost učestvovanja u političkom životu? Da li će oni kojima je presela krtina shvatiti da jedno prase ne nadoknađuje pet godina mraka? Ili će ovi protesti ostati u nasleđe mlađim naraštajima koje sudbina donese, kao svedok jednog lepog karnevalskog leta?

 

Autor teksta je polaznik “Škole medijske pismenosti” Centra za marginu