Read in English

„Centar za marginu“ duboko veruje u to da je u mladima veliki potencijal i da im je neophodno pružiti šansu – šansu da uče, da se razvijaju, istražuju, umrežavaju i razmenjuju iskustva. Sa tim ciljem, na drugoj međunarodnoj konferenciji o ljudskim pravima pod nazivom „The Global Human Rights Forums“ koju smo organizovali u maju u Beogradu prostor smo dali upravo mladima – alumnistima našeg projekta „Škola medijske pismenosti“. Deset alumnista učestvovalo je u programu konferencije, a ovim putem vam predstavljamo njih četvoro – Veljka Stanojevića, Milicu Lukić, Uroša Đurovića i Katarinu Sremčević. Oni su izabrani da probiju led i na svečanom otvaranju konferencije pred internacionalnim gostima prezentuju svoje istraživačke radove i teme kojima su se bavili u okviru „Škole“. Danas sa njima razgovaramo o njihovim planovima za budućnost, pogledima na svet, kao i o tome šta im je ovo iskustvo donelo.

“Mladi u mojim godinama nemaju oformljeno mišljenje i stavove, a ovakve teme se često izbegavaju.” (Veljko Stanojević, 17)

Prvi put ste učestvovali na jednoj međunarodnoj konferenciji i govorili pred nekim od najistaknutijih aktivista iz celog sveta. Koliko mladi uopšte imaju prilike da učestvuju u ovakvim programima?
– Uroš: Smatram da internacionalnih konferencija ima više nego ranije, međutim mladi nemaju naviku da ih posećuju. Trebalo bi proširiti svest o njima.
– Veljko: Mladi koji zaista imaju potrebu da se samostalno usavršavaju pronađu način, ali istina je da nezainteresovanost mladih dolazi kao posledica toga što ima jako malo ovakvih prilika. Meni je internacionalna konferencija na kojoj sam učestvovao bila najbolje iskustvo do sada, ali i jedina prilika za mladu osobu kao sto sam ja da iskaže svoje mišljenje.
– Katarina: Ako pričamo o Beogradu, mogućnosti su velike, ali studentima iz unutrašnjosti mnogi programi nisu dostupni. U eri interneta, nama kao multimedijalnoj generaciji, takve stvari mnogo više znače nego klasično ex katedra obrazovanje. Doba globalizacije zahteva internacionalni aktivizam i povezivanje mladih iz svih krajeva sveta.

Milica i Veljko su, kao učenici srednje škole, bili najmlađi učesnici konferencije. Konferencija se bavila vrlo ozbiljnim temama, kao što je rodno zasnovano nasilje ili iskustva iz izbegličkih kampova. Koliko bi bilo važno vašim vršnjacima da imaju priliku da uče o tim stvarima?
– Veljko: Upravo zbog toga što nema puno sadržaja za mlade jako je važno da se uključe. Mladi u mojim godinama nemaju oformljeno mišljenje i stavove, a ovakve teme se često izbegavaju.
– Milica: Iskreno, uopšte nisam bila svesna mnogih društvenih problema do sada. Ova prilika mi je mnogo značila jer mi je pružila osnovu za sve što sada radim i čime planiram da se bavim u budućnosti.

Alumnistkinja "Škole medijske pismenosti" Milica Lukić na otvaranju konferencije
Alumnistkinja “Škole medijske pismenosti” Milica Lukić na otvaranju konferencije

“Fenomelanan je osećaj govoriti o nečemu što te inspiriše i što želiš da svi čuju i to je šansa koju svako treba da dobije.” (Milica Lukić, 18)

Teme koje ste prezentovali pre svega fokusirani su na mlade. Milice, tvoja tema je „Nametnut koncept idealne lepote devojčicama i devojkama“. Zašto si se odlučila baš za tu temu i koliko ovi koncepti imaju uticaja na tebe i tvoje vršnjakinje?
– Milica: Izabrala sam ovu temu baš iz tog razloga što direktno utiče na mene i moje vršnjakinje na svakodnevnom nivou. Mediji danas imaju neverovatnu moć, ono što prikažu se uzima zdravo za gotovo i ne promišlja, to je slučaj i sa izgledom. Izgled koji nametnut putem medija je nerealan, fotošopiran, nedostižan, ali tinejdžerkama je teško da to razumeju. Devojke teže da budu slične onome što je popularno i glorifikovano. Ovaj problem je jako uočljiv na društvenim mrežama i to svakodnevno. Zato sam želela da pišem o tome i pružim alternativu koju nije moguće naći u medijima danas.

Veljko, tvoja je tema takođe fokusirana na mlade, a tiče se romantizacije mentalnih poremećaja na društvenim mrežama, pre svega na Tumblr-u. Mladi često mešaju pojmove i tugu ili razocarenje definišu kao „depresiju“, a često se misli poput „suicidne osobe su samo anđeli koji žele da se vrate kući“ masovno šeruju i shvataju kao „romantične“. Koliko je ova pojava opasna?
Veljko: To je relativno nova pojava, zato sam i izabrao tu temu. Mladi su veoma podložni uticaju društvenih mreža, tako da ni ova mreža nije izuzetak. Mladi u procesu otkrivanja sebe žele na različite načine da skrenu pažnju, predstavljanje mentalnih bolesti kao „romantičnih“ je samo jedan od mehanizama. Međutim, jako je važno shvatiti šta je uzrok, a šta posledica. Iako je ovaj uticaj jako opasan, glavni problem je nedovoljna informisanost o mentalnim poremećajima (pre svega šta su zapravo ove bolesti) pa tek onda njihova romantizacija.

Alumnista "Škole medijske pismenosti" Veljko Stanojević na otvaranju konferencije
Alumnista “Škole medijske pismenosti” Veljko Stanojević na otvaranju konferencije

“Prividno, u novinarstvu ima više žena, međutim kada se pogleda dublje, vlasništvo nad medijima i uređivačke pozicije i dalje su u rukama muškaraca.” (Katarina Sremčević, 20)

Katarina, ti si se kao studentkinja novinarstva bavila ženama u medijima. Kako te je ova tema zaintrigirala da je istražuješ dodatno?
– Katarina: Predavanja u “Školi medijske pismenosti” su me baš zaintrigirala. Smatram da je jako bitna tema, ali da je zanemarena u našim, ali i u stranim medijima. Prvobitno sam želela da se bavim novinarkama i njihovim položajem u novinarstvu, ali sam ipak odabrala žene koje su zastupljene u medijskom prostoru jer sam smatrala da imaju manje slobode i prostora da se iskažu, pa mi je bila želja da skrenem pažnju na taj problem.

Kako kao buduća novinarka vidiš poziciju žene u novinarstvu?
– Katarina: S obzirom da je u društvu sa autoritarnim stavovima pozicija žene generalno loša, situacija se preslikava i na novinarstvo. Prividno je bolje, u novinarstvu ima više žena, to se vidi i na studijama, međutim kada se pogleda dublje, vlasništvo nad medijima i uređivačke pozicije i dalje su u rukama muškaraca.

Alumnistkinja "Škole medijske pismenosti" Katarina Sremčević na otvaranju konferencije
Alumnistkinja “Škole medijske pismenosti” Katarina Sremčević na otvaranju konferencije

“Emirati prezentuju princip “muškosti” koji ulaže u Abu Dabi, koji predstavlja princip “ženskosti” koji opčinjava i zavodi svojom prirodnom lepotom.” (Uroš Đurović, 20)

U procesu proučavanja medijskih poruka jednako je važno proučavati i masovne medije i masovnu kulturu. Uroš se u toku “Škole medijske pismenosti” najviše bavio upravo kulturološkim temama, a to je i tema koju je prezentovao na konferenciji.
– Uroš:  Veoma me interesuje uticaj popularne kulture i poruke koje ona šalje. Suptilne poruke koje se tim putem šalju, bilo da su nastale namerno ili slučajno (radi rimovanja ili metrike) mogu uticati na formiranje slike o “drugom”. Često su propraćene živopisnim kadrovima u spotovima, čime preneta poruka ostvaruje još veći uticaj. Upravo je to slučaj sa popularnom muzikom sa orijentalnim motivima.

Zašto su se baš u ovom društvenom trenutku pojavili ti motivi i kakva je reprezentacija “orijenta” i “egzotičnog drugog” u našoj muzici?
Uroš: Popularna muzika u Srbiji poslednjih godina “obogaćena” je temama i motivima karakterističnim za Orijent, kako sadržinom teksta, tako i vizuelno kroz spotove. Ono što je posebno zanimljivo je da se period naglog širenja tih pesama poklapa sa izgradnjom “Beograda na vodi”, koji je većinski finansiran od strane arapskih kompanija, te promenama u kolektivnom doživljavanju Orijenta i velikom popularnošću turskih i indijskih serija. Motivi Abu-Dabija i Emirata su posebno zanimljivi u ovom istraživanju jer su se pojavili na više mesta u istom odnosu. To je upravo odnos feminiteta i maskuliniteta.

Alumnista "Škole medijske pismenosti" Uroš Đurović na otvaranju konferencije
Alumnista “Škole medijske pismenosti” Uroš Đurović na otvaranju konferencije

Emirati prezentuju princip “muškosti” koji ulaže u Abu Dabi, koji predstavlja princip “ženskosti” koji opčinjava i zavodi svojom prirodnom lepotom.

Za kraj intervjua, ima li nešto što biste hteli da dodate?
– Milica: Želela bih samo da dodam, kao neko ko je imao priliku da učestvuje na konferenciji i govori pred grupom sjajnih inteligentnih ljudi iz celog sveta, da svako treba da doživi ovako nešto. To je način da usavršite sebe na toliko mnogo nivoa, da čujete različita mišljenja i iskustva i saznate mnogo toga o sebi samima. Fenomelanan je osećaj govoriti o nečemu što te inspiriše i što želiš da svi čuju i to je šansa koju svako treba da dobije.

Intervjuisao: Nemanja Marinović

 

 

The 3rd Global Human Rights Forum will be held in Belgrade 26-28 October 2017
The call for applicants and speakers is open.

International conference: The Global Human Rights Forums