Pre tačno godinu dana Jing-Jie Chen iz Tajvana bio je govornik na našoj trećoj međunarodnoj „The Global Human Rights Forums“ konferenciji i tom prilikom prisutne uputio u probleme i izazove sa kojima se suočava domorodačka zajednica u ovoj zemlji. Trenutno je Tajvan pod budnim okom svetske aktivističke zajednice zbog nedavno održanog najvećeg LGBT Prajda u Aziji, u gradu Tajpeju, svega mesec dana pred referendum na kome će se odlučivati o legalizaciji istopolnih zajednica. Za novi broj „Promaje“ razgovarali smo sa njim na ove trenutno goruće teme u njegovoj zemlji.

Kakav je osećaj učestvovati na najvećom Prajdu u Aziji?
– Ovo je treći put da učestvujem na Prajdu u Tajpeju, osećaj je kao povratak kući za neki godišnji praznik. Osim u Tajpeju, učestvovao sam na prajdovima u Kaušiungu i čak dva puta u Pragu. Zanimljivo mi je bilo to što su ovi događaji potpuno drugačiji po pitanju atmosfere, organizacije i diverziteta učesnika. Učesnici dolaze iz različitih društvenih konteksta, različitih su godina, fizičkog izgleda, bilo je čak i heteroseksualnih porodica koje su šetale zajedno sa svojom decom. Prajd u Kaušiungu je manji i učesnici su uglavnom iz lokalne zajednice, a sama povorka je mnogo tiša nego u Pragu gde se radi o karnevalu i proslavi. Tajpej je nešto između. Sama povorka je zabavna i karnevalskog tipa, ali su poruke mnogo ozbiljnije i izuzetno politične jer istopolni parovi još uvek nisu prepoznati u zakonu i ceo događaj je u formi protesta protiv diskriminacije.

Važno je objasniti društveni kontekst u kome se ovaj događaj dešava. Možeš li nam reći nešto više o referendumu koji predstoji i zbog čega je značajan?
– Pre svega treba pomenuti promene zakona koje su se dogodile 2017. godine, a koje su podrazumevale smanjenje cenzusa, kao i broja potpisa neophodnih za raspisivanje referenduma, te spuštanje granice za dobijanje glasačkog prava na 18 godina. Kao rezultat toga, ukupno su inicirana 37 referenduma, a 24. novembra, paralelno sa lokalnim izborima biće održan referendum koji će sadržati 10 pitanja. Ove izmene u legislativi s jedne strane osnažuju direktnu participacju građana u političkom životu, ali otežavaju proces donošenja odluka. Očekuje se povećanje procenata osoba koje prvi put izlaze na izbore, što je važna prekretnica jer će mladi ljudi dobiti mogućnost da pokažu kakvu budućnost žele.

O čemu će sve odlučivati referendum 24. novembra?
– Deset referendumskih pitanja obuhvatiće energetska pitanja, pre svega pitanja nuklearne energije i elektrana koje koriste ugalj, zatim zabranu uvoza hrane i poljoprivrednih proizvoda iz oblasti pogođenih nuklearnom biljnom katastrofom u Japanu, kao i regulisanje LGBTQ prava. S obzirom na to da se održavaju paralelno sa lokalnim izborima, kandidati su primorani da zauzmu stav o svim ovim pitanjima, tako da referendum utiče i na ishod izbora.

Mnogi ljudi nisu u stanju da razumeju različite identitete i rodne uloge. Gej muškarci moraju da se ponašaju kao muškarci, pa čak i strejt muškarci moraju da budu maskulini i muževni kako bi bili prihvaćeni.

Najoštrija debata se vodi o istopolnim brakovima i rodnom obrazovanju?
– Tako je. Tajvanska hrišćanska desničarska organizacija “The Alliance for Next Generation’s Happiness” zahtevala je referendum koji se protivi odluci da se istopolni brakovi regulišu Građanskim zakonom. Pitanja koja se tiču ove oblasti su:

  1. Da li se slažete da odredbe Građanskog zakonika treba da ograniče brak na zajednicu muškarca i žene?
  2. Da li se slažete da Ministarstvo obrazovanja i pojedinačne škole ne bi trebalo da obrađuju teme povezane sa homoseksualnošću u osnovnim i srednjim školama?
  3. Da li se slažete sa postojanjem drugih tipova zajednica, drugačijim u odnosu na one predviđene bračnim odredbama u Građanskom zakonu, koje će štititi prava istopolnih parova koji žive u trajnoj zajednici?

Zajedno sa svojim saveznicima iz “The Family Guardian Coalition”, što je koalicija konzervativnih religijskih grupa, ova Alijansa objavljuje lažne vesti i krivotvorene informacije u cilju diskreditovanja istopolnih parova. Ukoliko većina glasača podrži ove predloge, iako će referendum biti sugestija vladi koja garantuje prava LGBTQ zajednici i istopolnim parovima, u skladu sa ustavnim tumačenjima, formulisanje zakonske zaštite još uvek može prouzrokovati diskriminaciju prema LGBTQ manjini.

Ko su organizatori referenduma i zašto se organizuje?
– Kao što je pomenuto, predstojeći referendum može se smatrati pokušajem da se omogući ljudima da kroz glasanje odluče kakvu budućnost zemlje žele. Ne radi se samo o LGBTQ pravima. Međutim, razlog zašto su debate o istopolnim brakovima i rodnom obrazovanju toliko uzavrele je usled hrišćanske desničarske opozicije koja vodi prljavu kampanju protiv LGBTQ zajednice. Od kako je Ustavni sud naredio 24. maja 2017. godine da istopolni parovi imaju pravo na brak, desničarska hrišćanska opozicija se služi malicioznim taktikama da bi sprečila parove da se venčaju. DPP – demokratska progresivna partija iz koje je predsednica nije učinila nikakav napredak ka zaštiti prava istopolnih parova, iako su većinska partija. Nakon što je objavljeno tumačenje Ustava, predsednica Tsai Ing-wen izjavila je da bi više volela da prvo postoji konsenzus u društvu kako bi odlučila kako će biti formulisani zakoni koji će štititi prava istopolnih parova. U februaru ove godine, gore pomenuta Alijansa zahtevala je referendum kako bi pokušala da ukine ustavno tumačenje.

Šta tačno stoji u tumačenju Ustavnog suda i zbog čega još uvek nije ispoštovano?- Ovo tumačenje tvrdi da zabrana da dve osobe istog pola stupe u trajnu zajednicu sa ciljem zajedničkog života predstavlja kršenje ustavnih odredbi koje garantuju slobodu stupanja u brak. Doneta je naredba vlastima da donesu ili izmene zakone u skladu sa ovim tumačenjem, najkasnije dve godine od njegovog donošenja. Nadležni organi mogu formalno odrediti način na koji će postići zaštitu slobode stupanja u brak, a ukoliko ne uspeju da prilagode zakone ovom tumačenju osobama istog pola koje žele da stupe u ovakvu zajednicu mora se dozvoliti registrovanje braka.

Smatram da glavni razlog što vlada još nije donela ove zakone leži u tome što su izgubili poverenje naroda kršenjem obećanja o poboljšanju uslova rada, stimulisanju procesa iz oblasti tranzicione pravde, zaštiti prava domorodačkih zajednica i ubrzavanju usporenog ekonomskog rasta. Sada se plaše da nešto učine da ne bi dodatno izgubili podršku, pa je lakše da ne rade ništa i sačekaju da prođu dve godine kada će se istopolnim brakovima, prema ustavnom tumačenju, svakako dozvoliti registracija braka.

Većinski stanovništvo na Tajvanu veruje u Taoizam ili Budizam, što su religije koje se ne protive homoseksualnosti.

Kakva je društvena klima na Tajvanu? Da li postoje neka preliminarna predviđanja o rezultatima referenduma?
– Televizijske debate se još uvek vode, dosta vremena je ostalo, tako da mogu samo da sumiram ankete koje objavljuju mediji. Nekoliko njih je sprovedeno proteklih godina i rezultati pokazuju neznatnu razliku u podršci koju imaju dve suprostavljene strane. Iako su rezultati dobijeni u anketama koje su sprovele razne institucije različiti, u globalu, malo je veći broj ljudi koji podržava legalizaciju istopolnog braka. Međutim, procenat onih koji podržavaju veći je u urbanim delovima zemlje, a opada na selu.

Sa kojim se još problemima suočava LGBT populacija na Tajvanu?
– Različitost je nešto što i dalje nailazi na nerazumevanje. Većina ljudi je svesna LGBTQ zajednice i poštuje je kao manjinu, ali mnogi nisu u stanju da razumeju različite identitete i rodne uloge. Gej muškarci moraju da se ponašaju kao muškarci, pa čak i strejt muškarci moraju da budu maskulini i muževni kako bi bili prihvaćeni. Postoje i neke zabrane, poput doniranja krvi, koje su diskriminatorne.

Da li je kultura na Tajvanu otvorena za prihvatanje seksualnih manjina?
– Rekao bih da su ljudi ovde prilično otvoreni za različitosti, naravno i za različite seksualne orijentacije. Vodeće religije nisu protiv neheteroseksualnih orijentacija. Većinski stanovništvo veruje u Taoizam ili Budizam, što su religije koje se ne protive homoseksualnosti. Homoseksualnost je zabeležena i u istoriji. Veza između kineskog imperatora Ai-a iz dinastije Han i njegovog prijatelja Dong Xian-a kao istopolnih ljubavnika poznata je kao “strast isečenih rukava” na osnovu priče po kojoj je jednog popodneva nakon što su zadremali u istom krevetu imperator odsekao svoj rukav kako ne bi probudio uspavanog prijatelja kada je ustajao iz kreveta. Drugo, ljudi su naučeni da održavaju harmoniju u društvu bazirano na tradicionalnim vrednostima. Jedni druge ne zamaraju malicioznošću prema različitostima. To svakako ne znači da oni po prirodi podržavaju seksualne manjine, zapravo nisu svesni njihovog postojanja. Oni koji nikad nisu sreli nikog iz zajednice će se možda osetiti neprijatno. Za LGBTQ osobe je takođe neprijatno da se autuju baš zbog težnje da se ne ispoljava drugačije ponašanje kako bi se održala harmonična atmosfera u javnosti. Zato je moguće da jedna visoko demokratizovana zemlja poput Tajvana još uvek nema regulisan istopolni brak. Tek u poslednjih par godina ovo je na agendi vlade, usled razvoja rodne jednakosti i feminizma. Edukacija je tu ključna.

Pre godinu dana razgovarali smo o pravima domorodačkih zajednica, kakva je situacija sa LGBTQ ljudima unutar domorodačkih zajednica? Da li postoje neki dodatni problemi?
– Postoji jedan naučni rad na ovu temu. Rekao bih da su problemi isti kao i u drugim zajednicama, ali svakako teži usled ekonomske i društvene ranjivosti. Takođe, mnogi pripadnici domorodačkih zajednica veruju u hrišćanstvo, tako da je njima teže da se autuju porodicama jer su velike šanse da im porodice pripadaju desničarskim hrišćanskim grupama.

Razgovarao: Nemanja Marinović