Na platou se oseća prihvaćeno i kao deo zajednice, te ne čudi što se upravo plato prvi odazvao sada kada je Mirku pomoć najpotrebnija. Nakon što se požalio jednoj prijateljici sa fakulteta da će uskoro morati da se odseli od prijatelja u Pančevu i da mu treba novac za kiriju i depozit, u roku od samo nekoliko dana organizovana je benefit žurka za pomoć Mirku. Žurka će biti održana u petak 12.10.2018. u „Kvaci 22“, sa početkom u 22h. Ulaz se plaća proizvoljnom donacijom i sav prihod biće dat Mirku.

 

Mirka (26) sam upoznala pre otprilike četiri godine na platou Filozofskog fakulteta kada je radio kao prodavac mog omiljenog magazina LiceUlice. Iako ga tada nisam poznavala dobro još tada sam mogla da naslutim da se radi o nesvakidašnjem čoveku. Retko govorim o bilo čemu što u svoje objašnjenje upliće pojmove energije, duhovnosti ili kakvog misticizma, ali Mirkova pojava je kod mene uvek pokretala baš to. Mirko je entitet sa mističnom aurom koji prođe pored vas i zapahne vas dobrim osećajem. Međutim, razgovor koji je usledio sa njim me je naučio da se u slučaju Mirka najmanje radi o nečem mističnom, već o nikada realnijim problemima sa kojima se može suočiti jedna individua u društvu, ogromnom životnom iskustvu i jednoj hrabroj, odlučnoj i spremnoj osobi da se sa svim životnim izazovima i problemima uhvati u koštac.

*****

Kao po običaju Mirko i ja smo se sreli na platou i odlučili da odemo zajedno da Mirko uradi fotografije koje će kasnije u toku nedelje prodavati na platou ispred Filozofskog fakulteta. Primećujem da je od skoro počeo da se time bavi i ne prodaje magazin. Kaže da je zbog nekih svojih ličnih problema morao privremeno da napusti LiceUlice, ali da ostavlja opciju otvorenom da se nekada vrati. O magazinu u kome je bio od osnivanja punih osam godina i ljudima koji rade tamo ima samo reči hvale i ne propušta da iskaže koliko mu je posao prodavca pomogao u životu i njemu i drugim ljudima „sa margine“ omogućio da se osamostale. Primećujem da Mirko ne želi da sam sebe pohvali, te ga podsećam da sam u jednom od brojeva LUL pročitala u da je bio proglašen za najboljeg prodavca magazina što on ponosno potvrđuje. U dva navrata magazin je pisao o svom najboljem prodavcu i njegovoj teškoj prošlosti, ali ovaj put Mirko želi da se fokusiramo na lepše teme, na njegovu ljubav ka fotografiji.

„U budućnosti bih voleo da živim od svog rada i truda.“

Mirko je bio korisnik Svratišta za decu uključenu u život i rad na ulici, koje mu je pomoglo da otkrije svoju strast – fotografiju. U saradnji sa Asocijacijom fotografskih autora (AFA) Svratište je svojim korisnicima omogućilo učestvovanje u projektu „Oko ulice“. Cilj ovog projekta bio je da se marginalizovanim članovima društva da prilika da nauče osnove fotografije i da pokažu na koji način oni doživljavaju i vide ulicu. Mirko ne propušta da mi napomene kako želi da se zahvali Draganu Kujundžiću, čoveku koji je bio vođa projekta, preko koga je naučio da fotografiše. Ovaj hobi mu danas predstavlja glavni izvor zarade s obzirom na to da svoje fotografije prodaje na platou Filozofskog fakulteta. Fotografije, kaže, kupuju najčešće studenti i turisti. Turisti vole da kupuju slike građevina, a zarada varira od raznih faktora od kojih je najbitniji faktor vremenski uslovi. Kada je lep dan – dobra je i prodaja. Mirka fotografija smiruje i upotpunjuje, ali mi i otkriva da smatra da preko fotografije možeš da prepoznaš kakav je ko čovek! Za fotografiju je bitno dobro okruženje, a kroz okruženje koje fotograf bira da fotografiše možemo bolje upoznati fotografa. Na taj način, preko fotografija, možemo da upoznamo i njega i prepoznamo njegovo raspoloženje. Sa ponosom mi saopštava da su njegove fotografije izlagane na čak dve izložbe do sada.  Na pitanje da li bi u budućnosti želeo da se bavi fotografijom profesionalno, Mirko skromno odgovara: „U budućnosti bih voleo da živim od svog rada i truda.“

Fotografija mu je pomogla da ostane „na dobroj strani ulice“. Kaže da neki ljudi uspeju da se izvuku iz problema, a neki ne, ali Mirko veruje da ne bi uspeo bez svih dobrih ljudi koji su mu pomogli da ostane na pravom putu, kaže da se najviše može zahvaliti ljudima iz Svratišta, ljudima iz magazina LiceUlice i – studentima Filozofskog fakulteta. Studenti su ga prihvatili onakvim kakvim jeste i samim tim mu pomogli da i sam sebe prihvati i voli sa svim manama i vrlinama. Mirko ima i disleksiju pa sporije čita, međutim to ga nije sprečavalo da posećuje predavanja na katedri za psihologiju sa svojim prijateljima sa fakulteta. Ponekad ode i na predavanja iz istorije ali mu se psihologija više sviđa jer je usredsređena na budućnost, a ne na prošlost, a to je i njegov životni moto: „gledaj samo pravo“. Na platou se oseća prihvaćeno i kao deo zajednice, te ne čudi što se upravo plato prvi odazvao sada kada je Mirku pomoć najpotrebnija. Nakon što se požalio jednoj prijateljici sa fakulteta da će uskoro morati da se odseli od prijatelja u Pančevu i da mu treba novac za kiriju i depozit, u roku od samo nekoliko dana organizovana je benefit žurka za pomoć Mirku. Žurka će biti održana u petak 12.10.2018. u „Kvaci 22“, sa početkom u 22h. Ulaz se plaća proizvoljnom donacijom i sav prihod biće dat Mirku.

Kada smo se dotakli teme žurke Mirko je momentalno počeo da se zahvaljuje svima od sveg srca i na kraju zaključio da mu ništa nije draže nego kada vidi koliko se njegovih prijatelja okupilo i uključilo u organizaciji događaja za njega. Dok se polako vraćamo ka platou, Mirko zaključuje da je u životu najbitnije da se otvoriš ljudima i da će se uvek naći dobri ljudi da ti pomognu, treba naučiti i da voliš i prihvatiš sebe i onda ćete i drugi prihvatiti i voleti. Kako gazimo prvi stepenik ka platou tako se čuju povici pozdravljanja Mirka, još jedan uobičajeni dan na platou se nastavlja, pozdravljamo se s Mirkom koji odlazi da prodaje slike, a ja da zapišem beleške sa predavanja koje mi je ovog puta održao Mirko, predavanje značajnije od bilo čega što sam čula u zgradi prekoputa mene.

Piše: Julijana Spasić
Tekst je nastao u okviru Škole medijske pismenosti Centra za marginu