Which Way You Goin’ Billy?

Lingvisti Oksfordskog rečnika proglasili su POST-TRUTH ili post-istinu kao međunarodna reč godine u 2016. Definisana je kao pridev i označava okolnosti u kojima objektivne činjenice imaju manje uticaja u oblikovanju javnog mnjenja, u odnosu na emocije i lična uverenja. Prefiks „post“ ne odnosi se na vreme „posle“ određenog događaja ili situacije, već na period u kojem je određena istina postala irelevantna.

Izvor: https://pbs.twimg.com/media/CxW9PMuUQAEeWL-.jpg:large
Izvor: https://pbs.twimg.com/media/CxW9PMuUQAEeWL-.jpg:large

U odnosu na 2015. godinu, upotreba ovog pojma u političkim komentarima porasla je 2016. godine za 2.000%, beležeći vrhunac tokom Bregzita i predsedničkih izbora u SAD-u. U Srbiji bi odgovarajući primer bio predsednički (trećeplasirani) kandidat, Ljubiša Preletačević-Beli.

Ovako objašnjen pojam post-istine odnosi se prvenstveno na snažan uticaj društvenih mreža, koje su izvor informacija. Facebook tvrdi da ima 1,23 milijarde korisnika dnevno širom sveta.

Svaki korisnik ima podjednako pravo da na društvenim mrežama objavi ono što želi. Takođe, korisnik se sam opredeljuje kome će verovati, koje informacije će „lajkovati“ i „šerovati“. Kao tekovina demokratije, pojavljuje se i pravo na sopstveni stav i drugačije mišljenje u odnosu na zvanične informacije relevantnih institucija.

Problem nastaje kada se onlajn mediji koriste za namerno širenje spornih sadržaja. Ovakve sadržaje plasiraju ideološke grupe konzervativnih ili reakcionarnih stavova koje karakteriše odbacivanje mainstream politike i društvenog diskursa. Koncept post-istine ovde nalazi uporište, nudeći informacije koje uzrokuju rastuće nepoverenje u stvarne vesti iz tradicionalnih izvora.

Neke od lažnih vesti, koje su pratile jesenje predsedničke izbore u SAD, proširile su priču kako je sam papa podržao Donalda Trampa. Sledeća obmanjujuća vest imala je naslov: „ Agent FBI-a, koga sumnjiče za „curenje“ E-mail Hillary Clinton, pronađen mrtav, očigledno ubistvo-samoubistvo“. Priča je neistinita, ali je na Facebooku „šerovana“ 1,6  miliona puta, a uklapa se i u postojeće desničarske teorije zavere.

Tragom priče o agentu FBI-a, došlo se do saznanja da je vest objavljena na sajtu lokalnog lista Denver Guardian, koji je izgrađen na platformi WordPress (koji koriste i blogeri koji pokreću sopstvene web stranice). Vlasnik ovog sajta imao je ideju da „usmerava“ javnost, tako što će objavljivati napadne ili fiktivne priče, a potom biti u mogućnosti da javno osudi te priče ili ukaže na činjenicu da su bili fikcija.

Na svom drugom sajtu, NationalReport.net, isti vlasnik objavio je lažnu vest, koja se brzo proširila i u koju su ljudi poverovali. Ona se odnosila na trgovinu marihuane, koju je kupac mogao platiti bonovima za hranu, u Koloradu. Državni zastupnik u Zastupničkom domu u Koloradu predlagao je stvarne zakone kako bi sprečio ovakvu trgovinu, na temelju nečega što se jednostavno nikada nije dogodilo.

Kompanija ovog vlasnika, Disinfomedia, poseduje mnoge web stranice u inostranstvu, koje služe za objavu izmišljenih priča. Ima između 20 i 25 anonimnih pisaca i tvrdi da ljudi žele čuti takve priče (propaganda i dezinformacija). Njegov zaključak je da su čitavi narodi medijski nepismeni ljudi.

Poenta je da nešto što je izmišljeno, zapravo postaje stvarno, samo po sebi.

Svedoci smo hiperprodukcije senzacionalističkih vesti. One su najčešće komercionalizovane i niskog su kvaliteta. Tehnike primene lažnih vesti vremenom evoluiraju i biće ih sve teže prepoznati u budućnosti.

Pad u političkom funkcionisanju razvijenih demokratija ogleda se u snažnom porastu populizma, koji je antiteza intelektualizmu. Stoga, kada govorimo o post-istini, istina je i dalje prisutna, ali se odluke donose na osnovu emocija, koje nose prevagu u odnosu na činjenice.

Koliko su činjenice, a koliko emocije uticale na odluke mnogih roditelja da ne vakcinišu svoju decu?

Sredinom marta 2017. godine u medijima je osvanula vest da je sedamnaestoro dece umrlo od ospica u Rumuniji, a više hiljada je obolelo od ove izrazito zarazne bolesti. Umrla deca nisu bila vakcinisana. Ova epidemija se javila zbog niskog nivoa vakcinisanja (50-80%). Prethodne godine, bilo je sedam slučajeva zaraze, bez ijednog smrtnog ishoda. Svetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje vakcinisanje od 95%. Ukazuje se na podatak o povećanom broju roditelja koji odbijaju da vakcinišu svoju decu.

Društvena grupa „ANTIVAXERS“ roditelja u strahu je od autizma, bolesti za koju je naučno potvrđeno da nije uzrokovana vakcinom, ali je to za njih nedovoljno i neprihvatljivo. Više se oslanjaju na internet i sopstveni sud. Da li je ovaj problem samo jedan od primera post-istine (koji, naravno, ima i svoje posledice) ili je istovremeno i posledica ovakvog načina donošenja odluka?

Sledeći primer učinka post-istine govori: ako su deca budućnost, budućnost može biti vrlo loše (bolesno) informisana.

Naučnici sa Stanford univerziteta ocenjivali su (2016. godine) učenike srednje škole na testu za upis na fakultet. Cenila se sposobnost više od 7.800 učenika iz 12 država, da procene izvore informacija u komentarima, člancima i tvitovima. To je podrazumevalo i prepoznavanje lažnih profila na društvenim mrežama.

Istraživanje je pokazalo da su mladi ljudi skloni lakovernom prihvatanju prikazanih podataka, bez pratećih dokaza ili citata. Takođe, većina učenika mogla je prepoznati tradicionalni oglas, ali više od 80% njih je sponzorisani  članak prihvatilo kao pravu vest.

Većina srednjoškolaca, više od 80%, prihvatila je fotografije kao što je prikazano, kao činjenicu. Natpis ovih slika glasio je: to je ono što se događa kada cveće dobije nuklearno urođene mane. Korisnik „Fukushima nuklearno cveće“ postavljen je kao hosting web Imgur. Stoga je više od 80% učenika na pitanje: „Da li ova fotografija dokazuje da nuklearna katastrofa uzrokuje ovakve aberacije u prirodi?“, odgovorilo potvrdno, jer su sliku prihvatili bez provere.

Fukushima Nuclear Flowers / Izvor: http://i.imgur.com/aER2hpyl.png
Fukushima Nuclear Flowers / Izvor: http://i.imgur.com/aER2hpyl.png

Fukushima Nuclear Flowers / Izvor: http://i.imgur.com/9gkTGBrl.png
Fukushima Nuclear Flowers / Izvor: http://i.imgur.com/9gkTGBrl.png

Poslednji zahtev učenicima bio je da prepoznaju razliku između mainstream izvora i sumnjivih izvora. Predočili su im Američku pedijatrijsku akademiju, koja broji 65.000 članova i Američko udruženje pedijatara, koje se od ove organizacije odvojilo 2002. godine i broji oko 200 članova. Razlog njihovog odvajanja od pedijatrijske akademije jeste neprihvatanje roditeljstva od strane istopolnih roditelja. Udruženje pedijatara je kvalifikovano kao grupa mržnje od strane pravnog centra Southen Poverty. Ova grupa mržnje objavila je članak sa tvrdnjom da je homoseksualnost povezana sa pedofilijom. Više od polovine učenika zaključilo je da je ovaj  članak pouzdan. Mali broj učenika koristio je slobodu korišćenja  provere klikom na link ili Google pretragom. Mnogi srednjoškolci ne mogu razlikovati pravi od lažnog izvora vesti, osim na Facebook-u.

Zaključci ocenjivača sa Stanforda opisuju rezultate učenika kao zastrašujuće, mračne; kao pretnju demokratiji. Svoju odgovornost vide u tome što su pokušali da zaštite učenike time što su u školama instalirani filteri za usmeravanje učenika ka važećim-pouzdanim izvorima, te su im tako uskratili praktično učenje o samostalnoj proceni izvora u praksi.

Alexios Mantzarlis je ‎direktor International Fact-Checking Network-a u Pointer institutu (The Poynter Institute) u  Saint Petersburgu, na Floridi.

Melissa Zimdars je docentkinja komunikacije i medija na Merrimack koledžu- North Andover, u Massachusetts-u. Oboje se slažu po pitanju potrebe praktične provere verodostojnosti informacija i nude vodič za čitanje članaka na internetu- putem linkova koji slede.

Provera izvora informacija, potraga i poređenje sa  drugim izvorima, te  potvrda ili opovrgavanje istinitosti, mogu umanjiti štetu (i posledice u stvarnom životu) koju nanosi kakofonija demokratije u eri post-istine.

Jednostavno, ljudi moraju ovladati osnovama medijske pismenosti, za početak.

 

Piše: Kristina Butković

Tekst je nastao u okviru “Škole medijske pismenosti” Centra za marginu