Piše: Nemanja Marinović

Blic zapalio fitilj
Ceo slučaj započinje tekstovima koje je sedmog januara prvi objavio Blic. Pozivajući se na neimenovane izvore „bliske porodici Tošić“, ovaj list je objavio tekst u kome tvrdi da je Duško Tošić trećeg januara oduzeo supruzi telefon u kome su bile prepiske sa drugim muškarcem. Kao dokaz navode duže odsustvo pevačice sa društvenih mreža, tokom kojeg nije ništa objavljivala. Ubrzo su otkrili i identitet „dopisnog prijatelja“, fudbalera Ognjena Vranješa i njegovu izjavu na tu temu. Karleuša je navode o bračnoj krizi demantovala na društvenim mrežama, a potom ušla u otvoreni sukob sa novinarima ovog dnevnog lista: „Ljubomir Tozev, „novinar“ Blica koji je potpisan ispod svih tekstova koji „udaraju“ na moju porodicu dugogodišnji je dečko (ili devojka) Sretena Radovića. Sreten Radović je jedan od direktora Blica i Nanogicina (Ceca Ražnatović, prim. aut.) udarna pesnica protiv mene svih ovih godina. Protiv Blica i potpisnika tekstova, Ljubomira Tozeva, upravo su podnete četiri krivične prijave. Sada će i njega, ako se ne bude odazvao pozivima, privoditi u Sud sa lisicama, kao Nikolu Rumenića. Ovde stavljam tačku.“, napisala je Karleuša na društvenim mrežama. Ova objava naišla je na oštra reagovanja u LGBT+ aktivističkim krugovima zato što je, kako navode, autovala dvojicu muškaraca bez njihove dozvole, što neki smatraju kršenjem člana 21 Zakonu protiv diskriminacije koji glasi: „Seksualna orijentacija je privatna stvar i niko ne može biti pozvan da se javno izjasni o svojoj seksualnoj orijentaciji“. Drugi komentatori pak navode da ovde nije izvršena diskriminacija na osnovu seksualnog opredeljenja, a njeni navodi, ukoliko su tačni, jesu relevantni jer objašnjavaju zaveru koja se, po njenim saznanjima ili uverenjima, planira protiv nje i odnose u kojima se nalaze akteri te zavere. Međutim, s obzirom na to da brak Jelene Karleuše nije tema od javnog interesa (da je u pitanju politika i situacija takva da jedan političar naruči od urednika medija da njegov emotivni partner ili partnerka izmišlja lažne vesti o njegovom protivniku – to bi bila druga priča), kao i to da je u postavci stvari koju Karleuša navodi Sreten Radović nadređen Ljubomiru Tozevu, te od njega može zahtevati da piše naručene tekstove i na osnovu pozicije moći, a ne emotivnog odnosa – njihov navodni emotivni odnos prestaje da bude relevantan. Iako je verovatno pregrubo reći da je prekšen Zakon o diskriminaciji (dok je oba novinara svakako mogu tužiti za klevetu), korišćenje ovakvih određivanja vrlo je nemarno za nekog ko važi za gej ikonu i ko je bio kuma Beogradskog Prajda. Bez obzira na lični animozitet, ukoliko neko zaista razume diskriminaciju i homofobiju sa kojom se LGBT+ zajednica suočava u sredini kao što je Srbija, neće sebi dozvoliti da bilo koga javno autuje, a korišćenje fraze „ili devojka“, što je duboko homofobična i seksistička fraza u stilu konzervativne desnice – apsolutno je nedopustivo.

Ova situacija je relevantna jer objašnjava okolnosti u kojima Blic donosi odluku da, kada su se pojavile pornografske fotografije na kojima se navodno nalazi Jelena Karleuša i čijim objavljivanjem su određeni mediji prekršili Zakon o informisanju – iste ne objavi. U tekstu „Blic je prvi objavio priču o Jeleni Karleušu i Ognjenu Vranješu. Evo zašto sada nećemo objaviti njihove eksplicitne fotografije“, objavljenom 14. januara, navodi se: „Verujemo da pornografiji nije mesto ni u novinama, ni na novinskim sajtovima. I da nema mesta ni osveti. Naša početna priča o tajnom dopisivanju Jelene Karleuše i Ognjena Vranješa je verodostojna. U međuvremenu, danas su se na internetu pojavile fotografije potpuno gole ženske osobe, za koju mnogi tvrde da je Jelena Karleuša. Karleuša je saopštila da se “na većini objavljenih fotografija” ne nalazi ona i da je reč o fotomontaži, slikama ukradenim iz njenog telefona, “dorađenim i plasiranim”. Sud ćemo ostaviti svakome ko želi da te fotografije nađe i pogleda na internetu.“. U ovom tekstu koji potpisuje redakcija, dalje se navodi da je Blic u priču ušao da bi objavio verodostojnu priču o javnoj ličnosti koja sebe predstavlja kao ultimativnu moralnu gromadu: „Njene privatne seksualne fotografije nas ne zanimaju i nemamo nikakvu satisfakciju od njihovog objavljivanja.“, navodi redakcija, „Jeleni Karleuši želimo uspešnu karijeru, mnogo sreće u privatnom i porodičnom životu i, što je najvažnije, mnogo više razuma i inteligencije kad priča o važnim društvenim temama koje se tiču svih nas, kao što je vakcinacija. O njoj ćemo nastaviti da pišemo kao i do sada – odgovorno, pouzdano i verodostojno“. Blic zaista nije objavio fotografije, a ova tema se našla na uglovima naslovnih strana ovog lista samo dva puta u toku januara. Međutim, tekstovi koje su objavljivali na svom portalu, a do sada ih je preko 80, identični su tekstovima svih drugih medija i po svim osnovama po kojima ćemo na primeru drugih medija pokazati kršenja Kodeksa, a pre svega na osnovu objavljivanja neproverenih vesti iz jednog anonimnog izvora i objavljivanja nečijih privatnih prepiski – spadaju u sve osim u „odgovorno novinarstvo“.

Jelena Karleuša ili neko od aktera ove priče našli su se na naslovnim stranama ova četiri medija 70 puta. Od 17 brojeva, Alo i Kurir su samo jednom preskočili da na naslovnu stranu stave ovaj slučaj i to 18. januara kada je glavna vest bio Vladimir Putin. Telegraf je priču imao na naslovnoj strani 13 puta – svakog dana do 29. januara, a Informer je od 15 brojeva u ovom periodu aktere ove priče imao na svih 15 naslovnih strana.

Jelena Karleuša i „četiri jahača apokalipse“
Od trenutka kada su se eksplicitne fotografije pojavile, a koje je, prema navodima medija, objavio Ognjen Vranješ, pa sve do zaključenja ovog broja, četiri dnevna lista, upravo ona četiri koja zajedno naprave više od 80% svih prekršaja Kodeksa, svakodnevno su izveštavala o ovoj temi. 15. januara Kurir, Informer i Srpski telegraf preko cele naslovne strane imali su pornografske fotografije, a Alo na polovini strane, što je do sada najgori slučaj kršenja svih mogućih odredbi. U Kodeksu novinara Srbije, odeljak 4, tačka 4 jasno stoji „Novinaru je zabranjeno da koristi neprimerene, uznemiravajuće, pornografske i sve druge sadržaje koji mogu imati štetan uticaj na decu“, dok Zakon o informisanju i medijima u članu 78 stav 1 kaže „Ne sme se na način dostupan maloletnicima javno izlagati štampani medij sa pornografskim sadržajem.“, a u stavu 2 iznosi se zabrana čak i štampanim medijima sa pornografskim sadržajem da takav sadržaj objavljuju na naslovnoj i poslednjoj strani i obaveza da upozorenje da medij sadrži pornografiju i da nije namenjen maloletnicima mora stajati na vidnom mestu. Samo u jednom danu, ova četiri lista prekršila su ove odredbe, zbog čega je reagovalo i Ministarstvo kulture i informisanja. Istog dana je Danas objavio izjavu Državnog sekretara Ministarstva Aleksandra Gajovića da su dnevni listovi prekršili pomenuti član Zakona i da će podneti prijavu. “U prijavi ćemo naglasiti da to što su ta četiri lista na naslovnim stranama pored pornografskog sadržaja istakla naznaku 18 plus nije olakšavajuća okolnost jer se ta naznaka odnosi samo na pornografski sadržaj unutar novina, ali ne i na takav sadržaj na naslovnoj i poslednjoj strani”, istakao je Gajović za Danas. 16. januara na sajtu Ministarstva objavljeno je da je podnet zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv ovih listova. Novinarka Tamara Skrozza je 21. januara, gostujući u „Novom danu“ na N1 pozdravila tu odluku, ali naglasila da je potrebno reagovati pravovremeno: „Ministarstvo kulture je podnelo nekakve prijave protiv četiri tabloida, ali je ono moglo da reaguje milion puta ranije. Problem je što se ne reaguje i što se tabloidima dopustilo da rade šta hoće“, navela je Skrozza i podvukla da je pristup uznemirujućem i pornografskom sadržaju naša medijska svakodnevnica, zahvaljujući rijaliti programima: „U tim programima imate čistu pornografiju u vreme kada ona ne sme da se prikazuje, a onda štampani mediji objave sve šta se prethodne večeri dešavalo“, rekla je Skrozza i dodala da ipak postoji razlika: „Jedno je kada prikazujete učesnike rijalitija da ispod jorgana nešto rade, a druga je stvar kada imate nečiji genitalni predeo fotografisan i samo reda radi prekriven nekom zvezdicom. Zato je to dublje od dna, ne samo kada je u pitanju osoba o kojoj je reč, nego je uvreda svih nas. To su kiosci pored kojih prolazimo svi, naša deca“.

Do kraja januara, Jelena Karleuša ili neko od aktera ove priče našli su se na naslovnim stranama pomenuta četiri medija 70 puta. Od 17 brojeva, Alo i Kurir su samo jednom preskočili da na naslovnu stranu stave ovaj slučaj i to 18. januara kada je glavna vest bio Vladimir Putin, ali su unutra izveštavali o tome, Telegraf je priču imao na naslovnoj strani 13 puta – svakog dana do 29. januara, a Informer je od 15 brojeva u ovom periodu aktere ove priče imao na svih 15 naslovnih strana. Kurir je otišao toliko daleko da je u svakom broju imao odeljak „Porno afera JK trese Balkan“ u okviru koje su, bez obzira na to šta je bila tema teksta, nalazili način da ubace eksplicitne fotografije. Informer je 23. januara objavio i specijalni dodatak samo o ovoj temi. Slučaj Jelene Karleuše su na naslovnim stranama imali, doduše bez pornografskog sadržaja i sa umerenijim naslovima, takođe i Večernje novosti 15. januara i 22. januara i Blic 16. januara i 25. januara kada su pisali o provodu Duška Tošića sa drugom devojkom. Kada su u pitanju ostali štampani mediji, Karleuša je bila naslovna tema oba broja Stara i Skandala u posmatranom periodu, kao i Sveta od 25. januara. Tri magazina su na naslovnoj strani takođe objavila tekstove o Jeleni Karleuši i Dušku Tošiću: Story, pod naslovom „Jaki se ne predaju“ i Hello – „Brak na najtežem ispitu“, a Glossy je objavio intervju sa Duškom Tošićem pod naslovom „Ponosan sam na to što sam dete iz doma“ u kom je izdvojen deo u kome govori o tome kako je pobedio ljubomoru u braku sa Karleušom.

Kurir je u svakom broju imao odeljak „Porno afera JK trese Balkan“ u okviru kojeg su, bez obzira na to šta je bila tema teksta, nalazili način da provuku eksplicitne fotografije, a Informer je 23. januara objavio specijalni dodatak samo o ovoj temi.

Kršenje Zakona o informisanju u ovom slučaju nije sporno, dok kod kršenja Kodeksa novinara Srbije već mogu postojati nedoumice koje je važno objasniti. Za potrebe ovog teksta nisam radio detaljan monitoring, to je nešto što je u domenu Saveta za štampu i nešto na šta će se sigurno osvrnuti u narednom periodu, a u pitanju je i velika građa koju je potrebno obraditi. Da bi čitaoci imali uvid u obim građe, pomenuću podatak da je samo 15. januara na sajtu Informera objavljeno 25 tekstova, a u toku prve nedelje objavili su 80 tekstova na ovu temu. Ono što je primetno u većini ovih tekstova, jesu kršenja Kodeksa u velikom broju tačaka.

Kršenje Kodeksa u 11 ključnih tačaka
U narednom delu pozabaviću se kršenjem Kodeksa u onim tačkama u kojima je to bilo najprimetnije. Nisu svi tekstovi koji su izveštavali o ovoj temi prekršili sve tačke Kodeksa, a verovatno ovo nisu ni jedine koje su prekršene, ali svakako jesu najučestalije i govore o pristupu novinarstvu koje je opšte prisutno, a u ovom slučaju eskaliralo.

  • Sve je poznato, osim izvora

Odeljak 1 Kodeksa kršen je u gotovo svakoj tački. Tačka dva definiše da je obaveza novinara da prave jasnu razliku između činjenica koje prenose, komentara, pretpostavki i nagađanja. Cela priča konstruisana je na nagađanjima i navodima – navodna prepiska, navodna preljuba, fotografije na kojima je navodno Karleuša, navodni razvod, navodno pomirenje, navodni transfer u navodne fudbalske klubove za navodne basnoslovne iznose – sve informacije su neproverene, pretpostavljene i – povezano sa sledećom tačkom – iz neidentifikovanih izvora. Izvor većine tekstova je „blizak porodici Tošić“ ili Ognjenu Vranješu, pri čemu se ne navodi da izvor želi da ostane anoniman, niti da je poznat redakciji, već se koristi konstrukcija koja uglavnom upućuje na izmišljanje izvora. Crvena lampica! Izvori su imenovani retko i to, na primer, u slučaju kada su novinari uzimali izjave članova porodice ili prijatelja, komšija ili stanovnika rodnog mesta nekog od aktera, ili kada su u pitanju komentari javnih ličnosti ili „stručnjaka“ – kao u slučaju kada je Informer objavio tekst u kome Zoran Milivojević analizira govor tela na porodičnoj fotografiji uslikanoj na rođendanskoj proslavi Duška Tošića i zaključuje da „prema njihovom držanju i pogledima između njih nema bliskosti, ljubavi, da vlada tenzija i da im je brak u krizi“ (web sajt Informera, 21. januar). Po tački četiri istog odeljka Kodeksa, novinar je dužan da konsultuje više izvora, što nije rađeno, a kršena je i naredna tačka koja zabranjuje objavljivanje neosnovanih otpužbi, kleveta, glasina i izmišljenih pisama ili pisama čiji autor nije poznat ili njegov identitet nije proverljiv.

Cela priča konstruisana je na nagađanjima i navodima – navodna prepiska, navodna preljuba, fotografije na kojima je navodno Jelena, navodni razvod, navodno pomirenje, navodni transfer u navodne fudbalske klubove za navodne basnoslovne iznose – sve informacije su neproverene, pretpostavljene i iz neidentifikovanih izvora.

  • Nikada nećete verovati šta ćete sada pročitati

Nećete pročitati ništa što već ne znate, ali ovo je naslov koji oslikava najčešće kršenje u drugom odeljku – naslov teksta ne sme biti u suprotnosti sa suštinom teksta. Senzacionalistički naslovi koji često imaju jako malo veze sa tekstom obeležje su tabloidnog novinarstva, pa ni ovaj slučaj nije izuzetak. Kada su u pitanju fotografije, važno je pomenuti Smernice za primenu Kodeksa novinara Srbije u onlajn okruženju, koje je objavio Savet za štampu, s obzirom na to da je većina tekstova objavljivana u onlajn formi. Smernice prate strukturu Kodeksa, a u odeljku dva dodaju da naslov i promotivna fotografija ne smeju da dovode u zabludu čitaoce u pogledu sadržaja teksta. Eksplicitne fotografije često su ubacivane u tekstove samo da bi privukle pažnju, iako se u tekstu ne govori direktno o njima.

  • Kultura i etika javne reči: davno zaboravljeni pojmovi

Pored zabrane objavljivanja pornografskog sadržaja, ovo je tačka poglavlja četiri koja je najčešće kršena. Ne samo u tekstovima, kao citati sagovornika, već i u naslovima i čak na naslovnim stranama pojavljivale su se psovke i pogrdni izrazi. Ovo nije svojstveno samo ovom slučaju. „Varaš me sa k****m Kaćom Grujić“ jedan je od takvih naslova ili „najeb****e svi, tek vas čeka pakao“. Kada su u pitanju žene, to je često povezano sa odeljkom 5 o novinarskoj pažnji, tačkom 4 koja zabranjuje korišćenje seksističkih termina poput „pripadnica lepšeg pola“, ili „lepša polovina“/“jača polovina“ i slično. Ovaj odeljak je zanimljiv i zbog tačke tri – prećutkivanje činjenica koje mogu bitno da utiču na stav javnosti o nekom događaju jednako je njihovom namernom iskrivljavanju ili iznošenju laži. Gotovo niko nije preneo da je Ognjen Vranješ na instagramu objavio post „I novinari, kako vam se sviđa kad se ja malo sa fotošopom zaigram“, ubrzo nakon što ga je Karleuša optužila da su fotografije montirane. Ovo su neki tumačili kao priznanje, a neki kao ciničnu provokaciju, ali dužnost novinara bi bila da, ukoliko već izveštavaju o svakom detalju ovog slučaja, provere informaciju i da traže izjavu Vranješa na tu temu, kao što su je tražili za sve prethodno.

Jelena Karleuša ne obavlja ni jednu javnu funkciju, niti je u poziciji da utiče na državnu politiku, samim tim njen seksualni život ne može biti tema od javnog značaja. Jedino sa čim je ovaj slučaj u suprotnosti jeste sa stavom da žena koja je u braku i ima decu ne sme biti seksualno aktivna izvan bračnog odnosa, što je društveno uverenje i šire pitanje od seksualnosti Jelene Karleuše, a stvarni motiv je diskreditacija jedne javne ličnosti i podizanje tiraža, a ne društveni interes.

  • Ima li Karleuša pravo na privatnost?

Ključan odeljak kodeksa, odeljak sedam, tačka 1 – „Novinar poštuje privatnost, dostojanstvo i integritet ljudi o kojima piše. Pravo na privatnost je suženo kada je reč o javnim ličnostima, a posebno nosiocima javnih funkcija“. Ovde se dovodi u pitanje da li je uopšte opravdano da se nečija privatnost, nečija privatna prepiska, privatne fotografije i na kraju krajeva – eventualni privatni bračni problemi – iznose u javnost samo zato što je u pitanju pop zvezda? U smernicama u okviru ove tačke, Kodeks kaže – Javne ličnosti unapred su svesne da im je pravo na privatnost donekle ograničeno, ali to istovremeno ne znači da mediji mogu da ga krše bez ikakvog razloga i objašnjenja. Kodeks dalje specifikuje – Podaci iz privatnog života javnih ličnosti objavljuju se samo ukoliko je to u interesu javnosti, odnosno ukoliko imaju direktne posledice na više ljudi, ukoliko su u suprotnosti sa duhom funkcije koju ta ličnost obavlja ili idejama koje javno zastupa. Da li je ikako i u bilo kojim okolnostima moguće da je navodna preljuba ili eksplicitne fotografije jedne pop zvezde informacija od javnog značaja? Setimo se saopštenja redakcije Blica da su želeli da verodostojno prenesu priču o nekome ko se „predstavlja kao moralna gromada“ – ovim je napravljen pokušaj da se opravda ograničavanje prava na privatnost. Međutim, vratimo se Kodeksu – navodna preljuba pop pevačice ne utiče na bilo čije živote, osim članova njene porodice. Jelena Karleuša, iako javno iznosi svoje stavove na mnoge teme, ne obavlja ni jednu javnu funkciju, niti je u poziciji da utiče na državnu politiku, samim tim njen seksualni život ne može biti tema od javnog značaja. To bi bilo značajno da je u pitanju konzervativni političar čija se partija zalaže za ograničavanje seksualnih sloboda i čije odluke zaista utiču na živote ljudi. Jedino sa čim je ovaj slučaj u suprotnosti jeste sa stavom da žena koja je u braku i ima decu ne sme biti seksualno aktivna izvan bračnog odnosa, što je društveno uverenje i šire pitanje od seksualnosti Jelene Karleuše, a stvarni motiv je diskreditacija jedne javne ličnosti i podizanje tiraža, a ne društveni interes.

O ograničavanju prava na privatnost govorio je i advokat Goran Draginić u emisiji „Novi dan“ na N1:  „Teško je utvrditi gde počinje, a gde se završava privatnost. Konkretno, mediji pre nego što objave neku informaciju treba da utvrde da li postoji opravdani interes javnosti, u odnosu na to da se spreči objavljivanje te informacije. O konkretnom slučaju Jelene Karleuše, možemo da sami donesemo zaključak da ne postoji opravdani interes javnosti da se upoznaje sa određenim eksplicitnim fotografijama koje predstavljaju lični zapis“, rekao je advokat, dok je Tamara Skrozza u pomenutoj emisiji podsetila da medije obavezuje i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, a ona zabranjuje atak na privatnost bilo koga u domenu doma, porodice i najdublje intime. Ovaj slučaj, dakle, ne bi uopšte smeo da se pojavi u medijima jer, bez obzira na to što zasigurno javnost interesuju pikanterije iz života pop zvezda, ovde interes javnosti nije prevagnuo u odnosu na pravo na privatnost Jelene Karleuše i njene porodice. Ceo slučaj baziran je na objavljivanju privatnih prepiski i privatnih fotografija, što je takođe kršenje Kodeksa, što se eksplicitno navodi u Smernicama u tački nepoštovanje tajnosti komunikacije: „sadržina komunikacije može se objaviti samo uz pristanih svih osoba koje učestvuju u komunikaciji, osim u ako interes javnosti da sazna sadržinu komunikacije preteže nad potrebom zaštite njihove tajnosti“. Pošto ne postoji interes javnosti da zna detalje navodnog sekstinga Karleuše i Vranješa – mediji prepisku ne smeju objaviti, kao što oni kredibilni mediji koji se drže Kodeksa nisu ni uradili. Takođe, u odeljku o poštovanju privatnosti, Smernice navode da privatne fotografije koje je osoba objavila na društvenoj mreži mediji mogu objaviti samo uz saglasnost te osobe, a ukoliko privatni podaci i zapisi sadrže privatne podatke i zapise drugih osoba novinari su dužni da te osobe učine neprepoznatljivim. Dakle, ni fotografije koje je objavio Vranješ, niti naodno njegove eksplicitne fotografije koje je ona objavila iz osvete, ne bi smele da se pojave u medijima. Kada bi držali do medijske etike, ova priča bi ostala u okviru privatne sfere njenih aktera. Argument koji bi se mogao navesti protiv svega navedenog jeste – Jelena Karleuša je javna ličnost, ona koristi medije koji su joj oruđe u izgradnji karijere i ona će ovu situaciju okrenuti u svoju korist – ne stoji jer postoji razlika između toga da neko koristi medije i da mediji iskorišćavaju njega. To što je neko javna ličnost i pojavljuje se u medijima ne znači da svaki segment njegovog života treba da im bude dostupan. O tome je takođe govorila Skrozza na N1 – „To što je i da li je uopšte Jelena Karleuša, ili bilo ko, koristio medije, nije opravdanje da se njena genitalna regija pojavi na tri naslovne strane“, rekla je novinarka.

 

Čitajte još: Reakcije na medijski linč: patrijarhat uzvraća udarac