Šta reality shows žele da nam poruče? Odgovor na ovo pitanje leži u odgovoru na sledeće: da li su rijalitiji stvoreni u cilju da zabave i skrenu misli ili su to medijski sadržaji sa složenijim sadržajem?

Često se rijalitiji karakterizuju kao ruglo ili samo prezentacija onog najružnijeg u društvu (blud, nemoral i sl), međutim medijske pojave često nisu ovako jednostavne. Zbog toga sam se bavio analizom tzv. ,, Moćnog programa’’.

Zašto baš ,,Moćni program’’ i šta je to? Kao noćna emisija on je objedinio sledeće učesnike:

  1. Divnu i Marka- proslavljeni par iz rijalitija DNK, koji su poznati po tome što žive pomalo neuobičajeno. Oni otvoreno varaju jedno drugo, međutim paradoksalno, konzervativno žive na selu, tradicionalnim stilom života. Zbog nelogičnih izjava postali su miljenici gledaoca ovog rijalitija.
  2. Jarana i Cezara- Voditelje emisije,,Noćna mora‘’’ koja se bavi svakidašnjim temama diskursom nesvakidašnjim i logikom koja je obrnuta.
  3. Maca Diskrecija – mlada devojka iz Bosne koja se proslavila u rijalitijima često provokativno obučena sa otvorenim govorima o seksu i seksualnom zadovoljavanju, fetišima kao nečim potpuno prirodnim i bez tabua. Danas se aktivno bavi pevanjem, nastupa i snima autorske pesme.

Ove poznate ličnosti, kao najpopularnije u različitim rijalitijijma, objedinjene su u Pinkovoj emisiji ,,Moćni program’’ koji se emituje posle ponoći. U programu se priča o različitim temama, igraju različite igrice, peva, a sve je propraćeno ambijetalnom muzikom na klaviru.

Kada sam istraživao sadržaj ovog programa i analizirao ove rijaliti likove, shvatio sam da istorijski postoje dva pojma koja su slična rijalitijima, koji bi mogli da iskristališu da li su rijalitiji samo ruglo ili nešto složenije. U slučaju čiste zabave po karakteristikama odgovara pojam tzv. ,,cirkusi nakaza’’ , dok u slučaju gde postoji (često ne lako vidljiva) poruka odgovara pojam ,,teatra apsurda’’. Ova dva pojma i emisija ,,Moćnog programa’’ imaju zajedničko to što se neposredno postavljaju pred publiku: iako su danas dominantni masovni mediji, ova emisija nudi česta uživo uključenja publike i emituje se uživo.

17793026_10208832862724370_1118732269_n

U daljim redovima ću ukratko objasniti  ova dva pojma i sistematično ih uporediti sa sadržajima rijalitija.

Cirkusi nakaza (,,Freakshows’’ ,,Sideshows’’) su postojali kao oblik zabave najpre u SAD i UK već u 17. veku. Među prvima su bili putujuća braća Lazarus i Johannes Baptista Colloredo, koji su ustvari bili sijamski blizanci. Lazarus je potpuno zdrav, dok Johannes ima odvojen samo jedan deo torzoa, koji ga odvaja od Lazarusovih grudi. Johannes ne priča puno, ali njih dvojica zajedno putuju i zabavljaju ljude, zarađuju i žive od toga kao šoumeni.

Teatar apsurda nastao je kao pojam iz ,,Mita o Sizifu’’ Alberta Kamija. Nakon Drugog svetskog rata ovaj oblik umetnosti postaje popularan i govori nam najčešće o egzistencijalističkim pitanjima, kao i generalno antropološkim pitanjima na način gde pokušava da pokaže besmisao života koji živimo. Ova forma pokušava da se reši logike, i generalno uobičajenih formi drame, govori se besmilicama, jer se smatra da reči više ne mogu da opišu apsurd našeg postojanja.

Kako bih sistematično uporedio ova dva pojma postaviću neke njihove  ključne karakteristike koje su u odnosu dihotomije:

Cirkus nakaza Teatar apsurda
egzotično i nesvakidašnje svakidašnje na nesvakidašnji način
oslanjanje na prirodu čoveka duštveno-filozofska shvatanja čoveka
konkretno apstraktno
efekat trenutnog šoka konstantantno zbunjuća fabula
već stvoreno osmišljeno

 

Kada je u pitanju dihotomija egzotično : svakidašnje  – ,,Moćni program’’ bliži je svakidašnjem na drugačiji način. Voditelj Ognjen Amidžić ih u početku predstavlja kao ,,ljude sa drugačijim viđenjem života’’. Šta bi ovo trebalo da znači? Iz sadržaja emisije možemo da shvatimo da je u pitanju pre svega drugačije shvatanje prioriteta i problema koje se ogleda naročito u njihovom načinu govora. Njihovi diskursi su često nejasni i nedovršeni, njihove poruke često indirektne, a najčešći motiv je večito okretanje na zabavnu stranu života i izbegavanje problema. Živimo isti život kao i oni, ali kao da se uvek okrećemo onom činjeničnom i čestom surovom. I sam Jaran kaže da treba u emisiju uneti više smeha jer svima nam je ,, Pun đavo politike, da proveselimo jadne ljude, svi smo mi jadni’’. Jasna je empatija i poistovećivanje sa gledaocima, međutim govori se o drugačijem viđenju sveta, što je svakako svakidašnje na nesvakidašnji način – ,,iz drugog ugla”.

Tu interpretaciju mogu da povežem i sa dihotomijom čovekova priroda : društveno-filozofska shvatanja čoveka. I ovde možemo da se vodimo time da je akcenat na drugačijem shvatanju života. Za razliku od cirkusa nakaza u kome su predstavljeni ljudi sa drugačijim prirodnim karakteristikama (neuobičajen broj delova tela, nesrazmernosti i neprosečna visina) kao i ljudi sa neuobičajenim mogućnostima uslovljenim prirodnim karakteristikama (gutači vatre, noževa, neverovatno savitljivi ljudi i sl), u teatru apsurda i ,,Moćnom programu’’ izraženo je samo drugačije shvatanje društvene stvarnosti. Čak i nesvakidašnji odgovori u igri asocijacija kod učesnika su pre uslovljeni drugačijim kulturnim obrascima i drugačijem razvoju , nego nekakvom prirodno uslovljenom manom. Možemo reći da je motiv izvanrednih prirodnih sposobnosti bliži emisiji ,,Ja imam talenat’’ nego ovoj emisiji ili nekom rijalitiju.

Konkretno prema apstraktnom, kako je i najšire, tako je i najproblematičnije za odrediti u ovoj analizi. Cirkusi nakaza se vode konkretnim činovima i prikazima neskvakidašnjih ljudi, dok teatar apsurda poput ,,Čekajući godoa’’ stvara likove često bez konkretnih ,jasno vidljivih radnji u apstraktnim dijalozima i promišljanjima. Učesnici ,,Moćnog programa’’ ustvari ne čine neke konkretne aktivnosti. Oni diskutuju i tamo gde je najkonkretnija radnja najčešće je u igricama (asocijacije) i pevanju. U ovoj emisiji dele se mišljenja na različite teme, koji su pretežno svakidašnje i opšte poput: kakav je položaj žene u porodici, da li je varati u vezi ispravno, stavovi o društvu uopšte i slično. Kada spojimo sa apsurdnim izjavama učesnika poput izjave Marka koji je izjavio da se romantika pokazuje kupovinom cveća i poklona, zatim priznao da ništa nije kupio svojoj devojci; da pravi muškarac treba da ne vara ženu, a on svoju je varao – jasno je da je i u ovoj tački ,,Moćni program’’ bliži teatru apsurda.

Trenutni šok ili zbunjujuća fabula? Emisija nema iznenadnih aktova koji bi šokirali gledaoce. U cirkusima nakaza menadžeri ,,natprirodnih zvezda’’ često ih skrivaju pre nastupa, kako bi izazvali šok kod publike. Naše zvezde ,,Moćnog programa’’ već su poznate javnosti i uz ambijentalnu muziku u pozadini diskutuju, bez naglog uvoda. Međutim često njihova diskusija bila je na par mesta nejasna i samom voditelju, kao i gledaocima koji su se uključivali. Vokabular koji koriste je nesvakidašnji ili nepravilno upotrebljen, misli su često nedovršene, a poruka nepotpuna. U teatru apsurda često je slučaj da su rečenice nedovršene, prekinute, a stilske figure nesvakidašnje. Obrnuta logika je prisutna kako i u emisiji ,,Moćnog programa’’ tako i u teatru apsurda.

Osmišljeno ili već stvoreno je jako problematično pitanje. Pod “već stvorenim” ne misli se naravno na njihove izgrađene ličnosti, koje se i danas kontinuirano razvijaju, nego na već stvorene ,,talente’’ ili neuobičajenosti, kojima učesnici cirkuza nakaza raspolažu i pre samog akta, ali ga ne razvijaju tokom akta. “Osmišljeno” se odnosi na prethodno smišljene scenarije, dijaloge i obrnutu  logiku koji se pojavljuju u teatru apsurda i služe kako bi se likovi razvijali tokom samog performansa. ,,Moćni program’’ može se reći da na neki način raspolaže sa oba. Jaran, Cezar, Maca i par Divna i Marko svakako raspolažu svojim određenim specifičnostima, međutim to su većim delom njihov temperament, narav, način razmišljanja, a time i način govora. To su sve većinom pojmovi iz psihologije ličnosti, a ne prirodno uslovljene specifičnosti. Takođe za koncept emisije može se reći da je jednim delom osmišljen, međutim: Da li je svaki detalj osmišljen ili i spontanost igra ulogu? Može se reći i da bez obzira na osmišljenost koncepta, tema i igrica, učesnici jesu spontani. Međutim izvori za preciznu informaciju o tome da li je program detaljno i planski smišljen su mi nedostupni.

Povratna informacija je značajna za analaizu sadržaja ovog programa. Jedna gledateljka se uključila i izjavila da će joj prenos skupštine lakše pasti nakon odgledane emisije, što znači da ipak pogled na svet učesnika ostavlja određeni efekat na publiku, tako što im omogućuje da ,,iz njihovog ugla’’ vide svet.

17792304_10208832862844373_968900642_n

Ljudi koji bi smatrali ovaj moj tekst neumesnim, rekli bi da je teatar apsurda delo od velike umetničke vrednosti, dok je ,,Moćni program’’ ništa drugo do bezvredni kič i da je suvišno porediti ova dva. Međutim, isto tako je potpuno neopravdano okarakterisati ,,Moćni program’’ kao teatar apsurda. Moj cilj je bio da pokažem da je moguće uočiti sličnosti između ova dva pojma i da ne treba zaključivati o rijalitijima prerano bez kritičnog mišljenja.

Ipak, setimo se ,,Fontane’’ Marsela Dišana 1917. godine, kada je iz bunta na izložbu Društva nezavisnih umetnika poslao pisoar kao svoju instalaciju koja je bila odraz bunta prema društvenoj nepravednosti tog perioda. Taj akt bio je početak umetničnog pokreta punog bunta i već stvorenih (ready-made) instalacija na izložbama, pod nazivom dadaizam. Tako da možda naš ,,Moćni program’’ deluje ko jedan običan ,,pisoar’’ našeg vremena, koji ipak nosi neku indirektnu poruku. Iako je manje direktniji od bunta dadaizma, on gledaocima daje određnu dozu utehe i zabave. Da li je to ispravan način komuniciranja sa gledaocima je pitanje koje je van ove analize, ali upamtite da kada sledeći put budete u prilici da gledate rijalitije ili diskutujete o istima, kritički ih posmatrajte i promislite šta je ono što žele da nam kažu.

 

Piše: Uroš Đurović

Tekst je nastao u okviru “Škole medijske pismenosti” Centra za marginu.