Još jedna igranka u stilu šezdesetih godina prošlog veka organizovana je u Kulturnom centru Reks u petak 20. oktobra. Cilj ovog druženja bio je okupljanje ljudi različitih starosnih dobi i prevazilaženje međugeneracijskog jaza. Poziv na druženje uz muziku, lepršave haljine i jednobojne košulje upasane u svetle pantalone podstakao me je da malo dublje razmislim o starima i o problemima sa kojima se susreću.

U saopštenju za javnost koje je Republički zavod za statistiku objavio 30. maja ove godine navedeno je: ,,Prosečna starost ukupnog stanovništva u Republici Srbiji je u stalnom porastu i u 2016. je bila 42,9 godina (muškarci 41,5 i žene 44,2)”. Dakle, mladih je sve manje. Ono što je apsurdno u ovoj priči jeste to što je starih ljudi procentualno više, ali ,,teror mladosti” (jedan od sinonima za ejdžizam) ne jenjava. Ova pojava nije svojstvena samo Srbiji, česta je i učestala u svim društvima i u svim epohama, samo što je danas ovaj oblik diskriminacije vidljiviji nego nekada, čemu je, svakako, doprinelo i stvaranje pojma „ejdžizam“. Senicid ili gerontocid, tj. ubistvo starih nije tipično samo za jednu kulturu, bilo je rasprostranjeno u mnogim društvima. Prema tvrdnjama nekih antropologa, na prostoru današnje istočne Srbije postojao je ritual zvan lapot kada bi starijim muškarcima „presuđivali“ mlađi (tokom devedesetih godina 20. veka pojavljuju se radovi o tome kako je ovo sve mit, a ne ritual koji je postojao). Poznate su i priče o tome kako su, na prostoru Istoka, oni koji više nisu mogli da privređuju usled svojih godina odvođeni na planine uz pogaču koja je nekoliko dana trebalo da im služi kao hrana, nakon čega bi umirali zbog gladi.

,,Teror mladosti” danas je najprisutniji, svakako, u industriji zabave. Greta Garbo poslednje godine svog života provela je skrivajući se od javnosti jer nije želela da je vide sa borama, a o ejdžizmu u Holivudu nakratko je progovorila Riz Viterspun.

No, običaji su se promenili, odnos prema ovoj društvenoj grupi postao je humaniji, uvedeni su zakoni koji sankcionišu pomenute prakse i nasilje je postalo društveno neprihvatljivo. Ali, diskriminacija je naša realnost, nešto što postoji i što se krije od javnosti jer su zlostavljači uglavnom deca, baš kao u prošlosti. Danas u svim medijima, na svim bilbordima i u svim reklamama možemo videti sva ta mlada lica. A ako vaše lice ne izgleda tako, industrija kozmetike ponudiće rešenje poznato kao botoks, filerčić, hijaluronska kiselina… ,,Teror mladosti” danas je najprisutniji, svakako, u industriji zabave. Greta Garbo poslednje godine svog života provela je skrivajući se od javnosti jer nije želela da je vide sa borama, a o ejdžizmu u Holivudu nakratko je progovorila Riz Viterspun koja je rekla da je svesna da će zbog godina dobijati sve manje uloga, pa je zato počela da se bavi produkcijom. No, diskrimnacija starih prisutna je na najrazličitijim mestima, počevši od jezika, nastavljajući se preko slike koja se stvara u medijima, pa idući sve do konkursa i razgovora za posao. U svakodnevnom govoru primetne su uvrede koje omalovažavaju starije, što ne znači nužno da je ovo pošast današnjice, toga je bilo i pre, samo što je danas primetnije. Što se medija tiče, uočljivo je da među TV voditeljima nema starih, mladi su preuzeli njihove poslove. Međutim, ono što je najveći problem sa kojim se ova populacija susreće jesu teškoće oko nalaženja posla. U mnogim konkursima naznačeno je da poslodavci traže ljude određenih godina što dovodi do toga da se stari teže zapošljavaju.

Naš zadatak je da razmislimo kako možemo doprineti smanjenju diskriminacije starih i poboljšanju njihovog položaja. Prvi korak u rešavanju problema jeste suočavanje sa činjenicom da diskriminacija postoji, a sledeći se ogleda u podizanju svesti o važnosti obrazovanja starih. Neki od centara koji se bave njihovim obrazovanjem su ,,Božidar Adžija” i ,,Đuro Salaj”, u kojima se nude mnogobrojni kursevi, a u Zemunu postoji i škola za osnovno obrazovanje odraslih ,,Branko Pešić”.

Ipak, javlja se pitanje ,,Šta znači biti star”. Rešenje zagonetke možda je ponudila Agata Kristi idejom da ,,niko ne stari zato što je proživeo godine svog života. Mi starimo tako što napuštamo naše ideale. Godine nam mogu izborati kožu, ali odricanje od ideala nam može izborati dušu”.

Piše: Vladimir Terzić
Tekst je nastao u okviru “Škole medijske pismenosti” Centra za marginu