Radni deo konferencije zatvorio je panel o položaju LGBT populacije u bezbednosnim snagama na kome su govorili Sretko Pjanović, oficir za vezu sa LGBT zajednicom u MUP-u Srbije, Dr Vanja Rokvić, vanredna profesorka Fakulteta bezbednosti Univerziteta u Beogradu i Helena Vuković, trans aktivistkinja i major u penziji.

Prvi je govorio gospodin Pjanović koji je objasnio promene u odnosu policije prema LGBT populaciji i položaju svojih kolega homoseksualne orijentacije u policijskim snagama. On je prisutne podsetio na slučaj ubistva prvog srpskog autovanog gej aktiviste: „1999-e godine Dejan Nebrigić je ubijen. Ubio ga je otac njegovog tadasnjeg partnera“. Od tog trenutka do danas situacija se u mnogome promenila, a u policijskim redovima su i javno deklarisani homoseksualci. Oficiri za vezu sa LGBT zajednicom su prva adresa kojoj se LGBT osobe obraćaju u slučajevima nasilja i diskriminacije.

Photo: Nina Maravić

Dr Vanja Rokvić je govoreći o (ne)jednakosti LGBT populacije u vojnim snagama predstavila podatke iz članka koji je 2016. godine napisala zajedno sa koleginicom Dr Svetlanom Stanarević. „66% kadeta izjavilo je da bi prisustvo homoseksualaca ugrozilo koheziju jedinice, a njih 40,8% da homoseksualci ne bi mogli da ispunjavaju vojne dužnosti i zadatke kao heteroseksualci“ prenela je Dr Rokvić neke od rezultata istraživanja. Ovi stavovi kadeta u suprotnosti su sa podacima prethodno iznetim na primeru Izraela. “Nismo pronašli nikakve podatke koji ukazuju na to da je odluka Izraela da ukine zabranu homoseksualcima ugrozila operativnu efikasnost, borbenu spremnost, koheziju ili moral jedinice. U ovoj zemlji, u kojoj se vojska smatra neophodnom za postojanje nacije, odluka o uključivanju seksualnih manjina nije štetila efikasnosti izraelskih borbenih snaga”, navod je iz rada Beklina i Levita iz 2001. godine koji je podvukla Dr Rokvić na početku svog izlaganja. Kada je u pitanju “don’t ask, don’t tell” politika koja je na snazi u pojedinim zemljama, određeni procenat ispitanika iz gore pomenutog istraživanja Dr Rokvić i Dr Stanarević izneo je slične stavove. „42% ispitanika smatra da nije važno da li u vojsci ima osoba homoseksualne orijentacije ili ne, sve dok se o tome ne govori javno“, navodi se u istraživanju.

Photo: Nina Maravić

Helena Vuković je govorila o svojim iskustvima kao penzionisanog majora vojske Srbije, a danas jedne od najistaknutijih LGBT aktivistkinja. Upitana da li su joj danas, kao ženi, priznate zasluge koje je stekla dok je bila major, odgovorila je da su za  nju to dva života: „Penzionisana sam kao major, a nakon toga je počeo moj drugi život, život žene“. Prisutni su Heleni postavili veliki broj pitanja, a najviše ih je interesovao proces prilagođavanja pola, s obzirom na to da je s jedne strane prisutna diskriminacija trans* osoba u srpskom društvu, a sa druge strane veliki broj osoba iz inostranstva se odlučuje da operaciju obavi u Srbiji. „Srbija zaista ima jako kvalitetan tim lekara“, objasnila je Helena razloge za to.

Photo: Nina Maravić

Nakon panela usledila je „Živa biblioteka“ u trajanju od četiri sata. U pitanju je inovativna metodologija razvijena od strane Saveta Evrope kao oruđe u borbi protiv predrasuda. Živa biblioteka funkcioniše na isti način kao obična biblioteka, zainteresovani mogu da na pola sata “iznajme” knjigu na čitanje, samo sa jednom bitnom razlikom – sve knjige su osobe iz marginalizovanih društvenih grupa, a “čitanje” predstavlja razgovor u kome se osvetljavaju predrasude i uči toleranciji i razumevanju. Kao organizacija, verujemo da je “Živa biblioteka” najefikasnije sredstvo u borbi protiv predrasuda, diskriminacije i negativnih stereotipa i iz tog razloga je sastavni deo svih naših konferencija.

 

Izveštava: Nemanja Marinović