Panel “Sex work VS prostitution” održan je drugog dana konferencije „The Global Human Rights Forums“ u Beogradu. Na njemu su govorile Ana Radojević, koja je završila studije roda i masterirala na ovu temu i Lazara Marinković, novinarka i autorka dokumentarnog filma za VICE Srbija „Seks rad u Srbiji: slepa ulica zakona“. Kako bi se čuo glas onih koje ova tema najviše pogađa, na panelu su im se pridružile i seks radnice Ceca Shemale i Kristina Ferrari. Panel je moderirala studentkinja „Škole medijske pismenosti“ Tamara Urošević.  

Panel je otvorila Ana Radojević koja je problematiku prezentovala sa stanovišta feminističke teorije. Ona je prikazala različite modele rešavanja pitanja seksualnog rada, a neki od njih su legalizacija, dekriminalizacija, kao i švedski model koji podrazumeva da se krivično gone korisnici, a ne osobe koje se bave seks radom. Ovo su modeli koji postoje u različitim zemljama. Švedska je poznata po gore pomenutom švedskom modelu, u Holandiji je seks rad legalizovan, dok je dekriminalizacija model koji je prisutan na Novom Zelandu. Različite feminističke struje zagovaraju različite modele, ali se u jednom većinski slažu: „Stav feministkinja o ovom pitanju nije jedinstven, ali ono što im je zajedničko jeste mišljenje da prostitucija treba da bude dekriminalizovana u kontekstu toga da seks radnice ne treba da budu krivično gonjene“, navodi Radojević.

Ana Radojević i Lazara Marinković / Photo: Ana Cvetković

Nakon Aninog izlaganja emitovan je film „Seks rad u Srbiji: slepa ulica zakona“ u kome autorka Lazara Marinković istražuje realnost života seks radnica u Srbiji, njihove probleme, svakodnevne izazove, borbu, ali i posledice zakonskih promena na njihov položaj. U filmu su učestvovale članice udruženja građana „Sloboda prava“, nevladine organizacije koje vode same seks radnice, kao i predstavnici udruženja Astra i Jazas i institucija koje su direktno upućene u slučajeve seks rada u Srbiji. Nakon projekcije usledila je diskusija sa autorkom filma i dve seks radnice koje su govorile o svojim iskustvima. U kontekstu Srbije, važno je napomenuti da je donet novi zakon koji podrazumeva da se osim seks radnica krivično gone i korisnici, kao i svi oni koji omogućavaju seks rad (ustupanjem prostora i slično), a kazna više nije isključivo zatvorska, već može biti i novčana. Da bi došlo do procesuiranja slučaja, po tvrdnji državnih organa konsultovanih u filmu, potrebno je da postoje čvrsti dokazi o izvršenom delu ili ugovorenoj ceni, međutim iskustva pokazuju da u praksi to nije uvek tako. „Nevladine organizacije su se susrele sa slučajevima da devojka koja stoji na sumnjivom mestu i poseduje kondome, a od ranije je poznata organima kao seks radnica, bude privedena, a kasnije i osuđena bez čvrstih dokaza. To se dešava povremeno, ali postoje takvi slučajevi“, navodi Marinković.

Legalizacija, dekriminalizacija, kao i švedski model predstavljaju neke od modela rešavanja problema. Najspecifičniji je švedski model koji kažnjava samo korisnika, a ne same seks radnice, ali ima svoje nedostatke koji se pre svega ogledaju u tome da seks radnice posmatra isključivo kao žrtve. Govoreći iz svog iskustva, seks radnice koje su bile gošće na panelu su navele da ne smatraju da su žrtve niti da to rade pod bilo kakvom prinudom. Različiti su motivi ulaska u seks rad, najčešće su to finansijski razlozi, ali sada to posmatraju kao posao koji je isti kao i svaki drugi i žele da im se garantuje pravo da ga obavljaju. Upitane za model koji smatraju najpogodnijim, one navode da se najveći broj seks radnica zalaže za dekriminalizaciju koju smatraju mogućim rešenjem za suzbijanje nasilja i kršenja ljudskih prava. Za ovaj model se zalaže i organizacija „Sloboda prava“.

Izveštavaju: Filip Mihajlović i Nemanja Marinović