Ako očekujete na ovom mestu tipičan diskurs o „reliktima devedesetih“, „medijskom projektu SPS-a“ ili „krezuboj publici“ – na pogrešnom ste mestu i slobodno odmah ugasite ovaj tekst.

Tema ovog teksta neće biti istorijat sukoba Jelene Karleuše i Cece Ražnatović, niti kvalitet muzike, već potpuno kultur-relativistički pristup analizi njihovog diskursa i toga šta one u političkom smislu danas predstavljaju. Kada je sukob dve pevačice kulminirao 2013-e godine sa već čuvenim „megdanom na Ušću“ prilikom čega je stvorena medijska slika o „dve Srbije“ u dihotomijama: urbano/ruralno, nacionalizam/kosmopolitizam, konzervativno/progresivno povela se diskusija o tome koje medijske poruke njih dve šalju i koja je zapravo njihova ciljna grupa. U daljem tekstu pokušaću da dam odgovor na ova pitanja.

CENZURA I MEDIJSKI LINČ

U mnogo čemu ti koncerti podsećaju na ovogodišnje predsedničke izbore – pratila ih je jaka medijska propaganda jedne strane i potpuna satanizacija i medijski linč druge, mediji su bili jasno pozicionirani, dan Karleušinog koncerta pratio je niz tehničkih problema koje su neki smatrali opstrukcijom, a još pre početka koncerta izašli su medijski tekstovi spremni nekoliko dana unapred. Ako svaki momenat gde se govori o Ceci zamenimo sa rečju „režim“, a o Jeleni sa „opozicija“ dobićemo medijsku sliku identičnu ovogodišnjim predsedničkim izborima po sistemu „kada jedan konj trči, jasno je ko će da pobedi“. Ako pak publiku na oba koncerta uporedimo sa prikazom režimskih i antirežimskih skupova, opet je princip sličan – dovoženje autobusima „režima“ i predimenzioniranje broja pristalica sa jedne strane (iako, nema sumnje, ta strana u ovom slučaju jeste imala bar 4x više publike nego druga) i višestruko umanjivanje broja ljudi na drugoj (iako, istini za volju, ni brojke koje iznosi „opozicija“ ne odgovaraju istini). Usled svega navedenog Karleuša se, kao što je pokušala i opozicija, okreće društvenim mrežama i sebe pretvara u novi tip medija koji prati više ljudi nego sve mejnstrim medije u Srbiji i koji koristi da plasira ono što ona naziva „istinom“, a ja ću iskoristiti termin „alternativna realnost medijskoj realnosti“ jer je vrlo diskutabilno kako se istina u ovom slučaju može definisati.

Šta nam ova paradigma govori? Obe pevačice su najveće muzičke zvezde u ovoj zemlji i ma šta mislili o njihovoj muzici – imaju armiju fanova posebno među mlađom populacijom koja se identifikuje s njima. Iz tog razloga analiza njihovih (političkih) poruka izuzetno je značajna. Kao što je odnos prema njima u javnosti uporediv sa odnosom režim-opozicija, tako su i njihovi stavovi i političke opcije koje podržavaju otvoreno pozicionirane u tom odnosu.

REŽIM U SVAKOM REŽIMU

Ceca Ražnatović retko javno iznosi stavove o bilo čemu, što je sjajna taktika. Njena ciljna grupa je najšira i bukvalno svako ko nema alergijsku reakciju na domaći mejnstrim sluša i njenu muziku, a ko kaže da ne sluša – laže. Iznošenje jasnih političkih stavova u velikoj meri bi tu ciljnu grupu smanjilo. Uostalom, ona i ne mora mnogo da govori, njena biografija priča sama za sebe, kao i prijateljstva sa političkim funkcionerima svakog režima. Ako se vratimo na paradigmu sa početka teksta, ona je zapravo specifičan slučaj jer je bila režim u svakom režimu.

17458391_1320148574717349_8885758954506592869_n

Istini za volju, kada govori, to uvek bude zapamćeno, poput angažmana u toku NATO bombardovanja i čitanja molitve sa papirića. U ovu kampanju bila je izuzetno uključena i to ne tako što se njeno ime našlo na izvesnom spisku, već prisustvom u prvom redu na mitingu Aleksandra Vučića u „Areni“, tik uz Nadu Macuru. Podršku mu je pružila i u Sportskom centru „Šumice“, kada je Vučić ženama obećao nešto što je njihovo garantovano pravo – da budu tretirane jednako kao muškarci. Tom prilikom poručila je: “On mnogo radi i mnogo toga je učinio i to je čovek kojem treba da budemo vetar u leđa. Da ga podržimo” i posvetila mu stih svoje pesme: “Isuse, daj mu lavlje srce”.

Miting-SNS-Arena-Svetlana-Ceca-Raznatovic-2-620x350Miting u “Areni”, photo: Marko Todorović (izvor: Telegraf)

188365303658da83c4b4916824432231_v4_bigCeca i Vučić u SC “Šumice”, photo: Tanjug/Zoran Zestic

NA PROCEPU IZMEĐU “DVE SRBIJE”

Sa druge strane, Jelena Karleuša svoje političke stavove iznosi javno i konstantno na društvenim mrežama komentariše aktuelne teme. Osim humanitarnih aktivnosti koje su svojstvene velikom broju estradnih zvezda, ona je i zagovornica LGBT prava, ateistkinja, veganka i antimilitaristkinja i jedna je od retkih javnih ličnosti koje se usuđuju da javno govore o ratu na Ex-Yu prostorima, Srebrenici ili Oluji. Više puta je gostovala u političkim emisijama (poput Piramide, Utiska nedelje, Ćirilice), a u nekima je direktno bila oponent Aleksandru Vučiću. Sa druge strane, podrška konkretnoj političkoj partiji u njenom slučaju nije previše jasna. Svojevremeno je iz prvog reda na mitingu podržala Čedomira Jovanovića, umela je da kaže i pozitivne stvari o Vučiću i Dačiću, a na ovim izborima otvoreno je podržala Sašu Jankovića koristeći haštag #bezstraha. Ipak moglo bi se reći da je više na strani sadašnje opozicije, iliti „građanske“ opcije, iako bez obzira na to ko je na vlasti nikada nije bila „u ljubavi“ sa režimom, što se posebno ogledalo u njenoj dugogodišnjoj zabrani na RTS-u. Ako je Ceca režim u svakom režimu, Jelena bi bila opozicija svakog režima. Ova naizgled paradoksalna situacija se može objasniti time što su stavovi koje iznosi Jelena bliski stavovima tzv. „Druge Srbije“ koja je nastala kao protest protiv diktature, medijskog jednoumlja, rasta nacionalizma i rata. Ipak, kao pokret koji je nastao u intelektualnim krugovima, drugosrbijanstvo odlikuje velika doza elitizma i ograđivanja od svega što nije intelektualno (setimo se da je upravo drugosrbijanski diskurs konzumente turbo-folk muzike nazivao „krezubom masom“, što je termin koji se sad često čuje među podržavaocima opozicije za glasače SNS-a) i kao takva „Druga Srbija“ nikada neće prihvatiti Jelenu, estradnu zvezdu, kao sebi ravnu. Tu se dešava možda najveći paradoks od svih, a to je što se u korpusu stavova koje Jelena deli sa Drugom Srbijom, upravo nalazi i elitizam. Nju u velikoj meri karakteriše „lokal beogradizam“, isticanje „urbanog“ nasuprot „ruralnom“ i „džiberskog“ i generalno shvatanje da je biti „beograđanin“ vrednost. Jelena tako ostaje na procepu između „prve“ i „druge“ Srbije – suviše progresivna za prve, a nedovoljno dobra za druge.

jk3

No vratimo se na njen politički angažman poslednjih dana. Nije bila deo nijedne zvanične predsedničke kampanje, niti tim povodom istupala u medijima, ali kao što smo već utvrdili njene društvene mreže su postale medij sam za sebe i iste je koristila da pozove ljude na glasanje, pruži podršku Saši Jankoviću, ali i prokomentariše rezultate izbora.

jk1

Pružila je podršku i studentima i mladima koji su pokrenuli „protest protiv diktature“ ističući da je miran skup demokratsko pravo svih građana. Kritički se osvrnula i na činjenicu da većina medija ne izveštava o protestima i koristi svoju vidljivost na društvenim mrežama da obavesti javnost o tome objavljujući fotografije sa samih protesta. Na kraju je i pozvala studente da ne “šetaju za džabe” i artikulišu jasne političke zahteve od kojih je najvažniji, po njenom mišljenju, smena direktora RTS-a i prekid medijske cenzure.

jk2

jk4

Ako smo do sada razmišljali gde su u postmiloševićevoj Srbiji pozicionirane Svetlana i Jelena, ovi predsednički izbori dali su nam nedvosmislen odgovor na to. Važno je pitanje na kraju – kome se one obraćaju? Koja je njihova ciljna grupa i da li se ona i koliko razlikuje?

Jedna od teza u vreme gore pomenutih koncerata je da će na oba koncerta doći ista publika, samo u različitoj brojnosti, tj. da se njihova ciljna grupa ne razlikuje. Smatram da ovo u velikoj meri jeste tačno. Obe su deo mejnstrim muzičke kulture i ne postoji značajna razlika u muzičkom ukusu ljudi koji slušaju „Insomniju“ i „Turbulentno“, obe nastupaju na sličnim mestima i njihova muzika se pušta u istim klubovima, iako je zbog većeg naginjanja ka folku dijapazon mesta gde se Cecina muzika uživo izvodi svakako širi. To ne znači da celokupna publika koja sluša mejnstrim ceni i jednu i drugu, ali svakako poruke koje one šalju do svih njih dolaze. Dakle, mogli bismo reći da se obe obraćaju istoj publici. Međutim, ovo je površan pogled. Ono što karakteriše Jelenu Karleušu je jedna specifičnost: dok sa jedne strane Cecu podržavaju oni koji njenu muziku slušaju, Jelenu Karleušu je počeo da prati veliki broj ljudi iz potpuno drugih razloga – zbog mode i stila, ili političkih stavova. Ova publika je često izvan publike koja sluša mejnstrim muziku i koja bi posetila njene koncerte, pa bi se moglo reći da se zapravo Jelena Karleuša obraća široj ciljnoj grupi. I ovo, pak, treba uzeti sa rezervom. Srbija, pa i Balkan, predstavlja malo tržište i bez obzira da li neko čini publiku bilo koje od njih iz medija će neizbežno saznati o porukama koje šalju. Ključna razlika je u tome što će te poruke drugačije uticati na one koji ih prate i one koji usputno o tome saznaju, tako da ciljna grupa ipak ostaje važan faktor.

Ove poruke moramo pratiti i analizirati, posebno uzimajući u obzir činjenicu da najveći deo njihove ciljne grupe čine mladi koji se sa njima identifikuju. To potvrđuju mnoga istraživanja stavova mladih u kojima se više godina unazad na vrhu liste idola mladih nalaze Novak Đoković i Jelena Karleuša. Te rezultate pokazalo je i prošlogodišnje istraživanje koje je sproveo Tim Centar iz Novog Sada, a koje pored ova dva imena navodi i Teslu, Šešelja, Sergeja Trifunovića, Marčela, Kristijana Golubovića… i sadrži veliki broj političara, sportista, naučnika, estradnih ličnosti i rijaliti zvezda. Dokle god je situacija takva, svi ovi ljudi predstavljaju medij koji komunicira sa mladima i u velikoj meri ih kreira, a naša je odgovornost da to pažljivo ispratimo.

 

Piše: Nemanja Marinović