Piše: Marko Petrović
Beograd je u oktobru više puta poneo vicešampionsku titulu najzagađenijeg grada na svetu! U našoj prestonici se izuzetno teško disalo, a grad je konstantno bio obavijen nekom ,,maglom”, a kako je izvestila naša Agencija za zaštitu životne sredine radilo se o aerozagađenju najveće kategorije. Prema podacima aplikacije AirVisual Beograd je tri dana bio najzagađenija prestonica na svetu sa indeksom kvaliteta vazduha u vrednosti i preko 180. Prema ovim podacima, naša prestonica je bila u uskoj u borbi za titulu ,,najzagađenji grad na svetu” sa gradovima jugostočne Azije, kao što su Peking, Delhi i Džakarta. Pojedina stručna lica navode da je naš glavni grad žrtva meteoroloških prilika i odsustva vetra, pa se zagađenje jednostavno akumulira, dok ga Košava ne odnese. Da li je to zaista tačno? Svakako da meteorološke prilike mogu da pospeše ovakvo zagađenje, ali da li je glavni krivac vreme i miholjsko leto koje se nastavilo duboko u jesen? Pored Beograda zagađenje je bilo visoko i u drugim gradovima u našoj zemlji: Boru, Valjevu, Pančevu, Novom Sadu i Subotici. Ovi gradovi takođe imaju loš vazduh tokom cele godine, a prilikom monitorniga utvrđeni su visoki indeksi zagađenja. Pa, da vidimo šta to zapravo znači.
Aplikacije za merenje zagađenja vazduha u našoj zemlji
AirVisual je aplikacija koja prikuplja podatke sa zvaničnih istraživačkih stanica na globalnom nivou i na osnovu tih podataka rangira gradove po stepenu zagađenosti, dakle ne radi se o nekoj pukoj aplikaciji koja želi da upravo Beograd predstavi kao najzagađeniji grad na svetu, kako tvrde pojedini naši zvaničnici, koji takođe tvrde i da aplikacija koristi nevalidiranu metodologiju dobijanja podataka. U Jutarnjem programu na TV Prva Milenko Jovanović, načelnik odeljenja za kontrolu vazduha iz Agencije za zaštitu životne sredine, izjavio je: ,,AirVisual je aplikacija, a ne institucija. Oni automatski preuzimanju podatke iz monitoringa Agencije RS u ovom slučaju i kalkulišu sa tzv. američkim indeksom kvaliteta vazduha. To je potpuno legitimno, ali pravljenje rang listi na osnovu parametara PM2,5 i PM10 koje nemaju satnu graničnu vrednost je upravo ono što unosi zabunu, jer je sa stanovišta medicinske struke potrebno dugotrajnije opterećenje organizma sa povećanim koncentracijama koje bi dovele do ozbiljnijih posledica”. Poznati klimatolog Dr Vladimir Đurđević, koji je takođe gostovao u Jutarnjem programu TV Prva, napomenuo je da je ceo problem kumulativan i da ovo što smo sada udisali neće biti zaboravljeno. ,,Svaki sledeći put bićemo pod sve većim rizokom po naše zdravlje” ističe profesor Đurđević. Krajem oktobra sam uporedio podatke. U jednom trenutku, Beograd je bio na četvrtom mestu najzagađenijih prestonica sveta, sa indeksom zagađenja od 172. U tom istom trenutku ista aplikacija upozoravala je da stanovništvo Beograda treba da izbegava spoljašnje aktivnosti, da se zatvore prozori kako u unutrašnjost ne bi dospele zagađujuće materije, kao i da treba da nosimo maske. Na sajtu Zavoda za gradsko zdravlje Beograd ,,Beoeko’’ stajalo je ,,vazuh u Beogradu je zagađen”, dok se na aplikaciji AirCare nalazilo ,,kvalitet vazduha je opasan’’. Ovim možemo da potvrdimo verodostojnost različitih aplikacija koje koriste zvanične podatke merenja naših lokalnih stanica.
Ko su najveći zagađivači vazguha u našoj zemlji?
Naša država je izuzetno bogata zagađivačima, pravo pitanje bi bilo ko još ne zagađuje vazduh u Srbiji. Najveći zagađivači u našoj državi su pre svega individualne kotlarnice koje koristi stanovništvo, fabrike i korporacije, one koriste ugalj i drvo i prilikom njihovog sagorevanja ispuštaju se toksične materije. Na drugom mestu bi definitivno bio saobraćaj. Sa svojim izduvnim otrovnim gasovima saobraćaj je svakodnevni mobilni zagađivač vazduha. Na sajtu Balkan Green Energy News se navodi da posebno zabrinjava činjenica da je samo u 2017. godini uvezeno 131 000 polovnih automobila, od čega je većina na dizel gorivo, pri čemu je 62% starije od 12 godina, što sve zajedno čini prekomerno zagađenje životne sredine. Ekonomska nestabilnost države i izuzetno nizak životni standard uslovljavaju stanovništvo Srbije da kupuje polovne automobile po nižim cenama, a najčešće se radi o auto-otpadu automobila iz Nemačke. Upotreba tih modela je zabranjena u Evropskoj uniji jer su nižeg ekološkog standarda, a samo bogata manjina može sebi da priušti hibridne ekološki kvalitetne automobile. Međutim, prema najavama iz Ministarstva za zaštitu životne sredine, uskoro bi mogao da bude zabranjen uvoz automobila starijih od 10 godina. ,,Postali smo groblje najgorih automobila zapadne Evrope. Razgovaramo o zabrani uvoza sa najlošijim motorima, a tražiću i nove mere”, izjavio je ministar Goran Trivan u razgovoru za list ,,Kurir”. Pored ova dva stalna zagađivača vazduha, industrija i topionice ruda su takođe značajni zagađivači jer se u njihovom procesu proizvodnje sagoreva ugalj, a u većini slučajeva filteri za prečišćivanje se gotovo i ne koriste. Od sezonskih zagađivača alarmantno se izdvaja i paljenje poljoprivrednih ostataka na njivama, poznato kao ,,paljenje petiljki” koje je inače kažnjivo zakonom, međutim u oktobru je i Vojvodina bila u plamenu što maksimalno zagađuje atmosferu. Novost je da je i deponija u Vinči takođe bila u plamenu, a iako su nadležni navodili da je sve pod kontrolom, televizija N1 došla je do fotografija iz vazduha na kojima se jasno vidi da na deponiji u Vinči ima otvorenog plamena. Aktivisti inicijative ,,Ne davimo Beograd” na svom Twiter profilu objavili su video snimak na kome se vidi da deponija gori. Mnogobrojni radovi koji se odvijaju širom Beograda značajno povećavaju zagađenje. Izgradnja novih objekata i rekonstrukcija trgova i saobraćajnica dovodi do porasta količine prašine u vazduhu. Sve ovo je već uznemiravajuće, ali još strašnije je to što je u toku i smanjivanje i uništavanje zelenih i parkovskih površina koje mogu da redukuju zagađenje i značajno poprave kvalitet vazduha. Kad se na sve prethodno napisano dodaju i meteorološki uslovi i to da u oktobru nije bilo kišnih dana, a ni dana sa jačim vetrom koji bi popravili vazduh, možemo da zaključimo da trenutno živimo svakako u jednoj od najzagađenijih država na svetu.
Koje su to zagađujuće materije koje su opasne po naše živote?
Pri svakom monitoringu vazduha kontrolišu se zagađujuće materije kao što su: SO2 (Sumpor-dioksid), NO2 (azot-dioksid), CO (ugljen-monoksid) i čestične materije PM2,5 i PM10. Sumpor-dioksid je izuzetno opasan i toksičan za ljude i životinje, prekomerena koncentracija sumpor-dioksida u vazduhu može da izazove izuzetno jaku iritaciju nosa i grla, a neki od simptoma su i kašalj, otežano disanje i stezanje u grudima. Azotni oksidi najčesće izazivaju upalne procese u disajnim putevima dok ugljen-monoksid, zavisno od koncentracije, može da izazove od glavobolje pa do smrtnog ishoda. Ono što građane najviše zbunjuje su sitne čestične materije PM (particulate matter). To su PM2.5, one su izuzetno male da se mogu videti samo mikroskopom, dok se PM10 čestice u određenim uslovima mogu videti i golim okom. PM2,5 su generalno najopasnije jer su najmanje i nastaju sagorevanjem fosilnih goriva (auspusi automobila, grejanje na drva i ugalj), one izazivaju bolesti srca i bolesti pluća, a mogu da pogoršaju hronična oboljenja kao što su astma, bronhitis i ostale respiratorne probleme i izazivaju kancerogena oboljenja. Čestice PM10 izazivaju kratah dah, iritaciju očiju, nosa i grla, a ukoliko je veća koncentracija u pitanju izazivaju i kancer.
Zagađenje u Boru
Ono o čemu se manje govori jeste intenzivno zagađenje u Boru. Građani Bora se već godinama bore protiv zagađenja vazduha. Nakon velikog protesta 2015. godine stepen zagađenja je značajno umanjen, ali se stanje poslednjih meseci značajno pogoršalo. U Boru se održavaju i redovni protesti, a stanovnici zahtevaju reakciju nadležnih, u stvari oni zahtevaju reakciju bilo koga, s obzirom na to da se niko ne oglašava. Zabeležena su višestruka prekoračenja doze sumpor-dioksida i čestica PM2,5, ali i drugih opasnih materija. Od kako je u ovaj grad došla kineska kompanija ,,Ziđing Majning”, strateški partner RTB Bora koji je vlasnik preko 60% RTB Bora, zagađenje se utrostručilo. I ono malo građana Bora koji rade u ovom rudniku strahuje od otkaza ukoliko se priključe protestu, a 80% zaposlenih u rudniku su Kinezi, koji nisu integrisani u društvo, već žive po hotelima, motelima i okolnim smeštajima oko grada Bora. Država ćuti na vapaje Borana, kao i kompanija Ziđing.
Upravo krajem oktobra bio sam u Boru, vazduh se osećao na sumpor, ni prozor nisam smeo da otvorim i u tom trenutku sam se setio nedavno pre toga emitovanog dnevnika na TV Pink u kome voditelj izveštava kako najčistiji vazduh u Srbiji imaju Novi Sad i grad Bor. Vazduh nam je već uveliko zagađen, a zima se bliži, te će se dodatno zagaditi kada krene grejna sezona, a kotlarnice za grejanje su jedan od glavnih zagađivača atmosfere. Jedno od glavnih poglavlja pristupanju Srbije Evorpskoj uniji je poglavlje životne sredine u kome je ocenjeno da Srbija sprovodi politiku potpune suprotnosti sa zakonodavstvom Evropske unije, naravno, ovo poglavlje nije još ni otvoreno, a našoj državi stoji veliki napor i trud kako bi se sve ovo rešilo.
Ekocid i trovanje građana Srbije je pravi termin koji možemo upotrebiti kako bi ukratko opisali situaciju u kojoj čekamo da nas spase vetar i kiša. Dok u ovom konfuznom vorteksu siromaštva i političkih epova o bržoj, jačoj i boljoj Srbiji svi shvatimo šta se dešava sa našom zemljom i nama u njoj, možda već bude prekasno.
Tekst je nastao u oktobru 2019. u okviru Škole medijske pismenosti Centra za marginu
