Masovna hapšenja i nasilje nad homoseksualnim i transrodnim osobama u Azerbejdžanu

Čini se da se april ponavlja u septembru – nasilje nad LGBT osobama ne jenjava, dok politička desnica u Evropi i svetu postaje sve jača. O ljudskim pravima u 21.veku nema ko ne govori, a važnost koja se pridaje obezbeđivanju i poštovanju najosnovnijih principa slobode i jednakosti gotovo da je neprimetna. Da podsetimo, u aprilu je na stotine homoseksualnih osoba (muškaraca starosti 16-50 godina) zarobljeno u koncentracionim kampovima u Čečeniji. Civilni sektor, brojne nevladine organizacije, borci i borkinje za ljudska prava oglasili su se povodom ovih monstruoznih dela, ali izgleda da se poruka ne širi dovoljno brzo.

Naime, nove scene nasilja i nezamislivih scenarija događaju se trenutno u Azerbejdžanu. U Bakuu, glavnom gradu Azerbejdžana, uprkos tome što je homoseksualnost dekriminalizovana 2000. godine, nasilje nad LGBT osobama ne jenjava. Na stotine pripadnika LGBT populacije je privedeno od strane policije, u toku pritvora najstrašnije mučeno samo zbog svoje “različitosti”. Lokalna vlast i policija ograđuju se od informacija da se radi samo o homoseksualnim i transrodnim osobama, već nagoveštavaju da su uhapšeni svi koji odsupaju od “nacionalnih moralnih vrednosti i standarda”. Oni su takođe naglasili da su brojne uhapšene osobe ili bile angažovane u prostituciji ili imale bar neku polno prenosivu bolest, te tako opravdavaj uove monstruozne akte.

Ayaz Efendiyev predstavnik liberalne partije Pravda u Azerbejžanu dao je još skandalozniju izjavu: „Braneći ova stvorenja (prim.prev.), koja su izvor nemorala, opasnih bolesti i koji su prokleti, zapadni krugovi pokušavaju da unište našu nacionalnu tradiciju, a sve to pod konceptom ljudskih prava.“

Ovakva situacija tragična je i u toj meri da se LGBT osobama savetuje da ostanu nevidljivi, da ne komuniciraju ni sa kim o svom seksualnom i rodnom izražavanju, te da ne upoznaju nove ljude. Institucije i neprofitne organizacije i razna udruženja, ali i individue trebalo bi da podrže osobe koje su prošle i još uvek prolaze kroz ovakvu vrstu nasilja. Odgovornost je isključivo na institucijama vladajućeg režima kako u Čečeniji, tako i u Azerbejdžanu i oni bi morali da odgovaraju za zločin koji su počinili nad LGBT osobama. Neljudski je i to što su nacionalne i moralne vrednosti parametri prepoznavanja i klasifikovanja podobnih i nepodobnih osoba, te nasumično biranje i hapšenje osoba na ulici, koje svojim izgledom mogu ukazati na različitost u odnosu na ustaljene seksualne i rodne obrasce ponašanja.

Važno je informisati se i doprineti vidljivosti ovakvih monstruznih činova, važno je pisati, govoriti o njima i pomagati onima koji u 21.veku preživljavaju torturu kakva je bila karakteristična za period Drugog svetskog rata, važno je shvatiti da zaista „dok svi nismo slobodni, niko nije slobodan“ i da zaista lično jeste i mora ostati političko!

 

Piše: Ivana Ćetković,
alumnistkinja “Škole medijske pismenosti”

 

ČITAJTE I OSTALE TEKSTOVE IZ NOVOG BROJA “PROMAJE”: