Piše: Tamara Urošević
Jednog dana sam se zainteresovala kako se postaje psihoterapeut. Ko su ti ljudi i na koji način izaberu time da se bave? Upitala sam se da li ja, nakon završenih humanističkih studija, mogu da se (do)školujem za psihoterapeutknju. Koje su sve to škole, edukacije i licence potrebne da biste mogli legalno i legitimno da se bavite psihoterapijom? Po svemu sudeći, zakon ne sprečava bilo koga od nas to da bude; ili da se pravi da to jeste.
Još pre više od 10 godina javila se inicijativa među udruženjima psihoterapeuta da se ta zakonska regulativa, odnosno nepostojanje iste, reši. Napravljeno je nekoliko predloga zakona o psihoterapiji ali ni jedan nije izašao van fioke. U međuvremenu, posle nekoliko godina, u Psihološkim novinama je objavljeno da je napravljen šifarnik zanimanja, u kome dugo nije bilo psihologa i psihoterapeuta. Dakle, sad je to definisano, ali nije definisano kako se to postaje.
O problemima u, nazovimo, zajednici psihoterapeuta koje se tiču rupa u zakonu, i nedostajanju inicijative da se te iste rupe popune, razgovarala sam sa geštalt psihoterapeutom koji je i sam član komisije za sticanje licence za zvanje psihoterapeuta. Razgovor smo počeli pitanjem: šta je geštalt terapija?
“Geštalt terapija je jedna od mnogih psihoterapijskih pravaca, metodologija, a kažu da ih ima preko dve stotine; međutim, u najvećem broju zemalja koristi se jedno dvadesetak od kojih su neke ključne: psihoanaliza, geštalt, transekciona analiza, bihevijeoralna terapija, telesna psihoterapija. Geštalt je proizašao jednim delom iz psihoanalize, jer je Frinc Perls – nemački Jevrej, bio psihoanalitičar, kada je počeo da stvara nešto novo što je u početku nazvao „concentracion therapy“. Zatim je u Njujorku grupa saradnika odlučila da taj naziv i nije baš najbolji, sa čime se složila i njegova supruga Lora koja je doktorirala na geštalt terapiji, kada su se odlučili da tom pravcu daju naziv geštalt. Geštalt na nemačkom znači oblik, celina. Jer, on je uvek govorio da je čovek celovito biće samo nekad neki elementi ne funkcionišu.“, navodi Kostić, prvi geštalt psihoterapeut na našim prostorima.
Mladen Kostić je završio studije psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a dve godine postdiplomskih studija bile su iz oblasti školske psihologije. Najveći deo radnog staža proveo je u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu – na kliničkom odeljenju za neuroze i granična stanja, i u dispanzeru za odrasle – odseku za brak i porodicu. Jedan je od osnivača Savetovališta za mlade pri Domu omladine u Beogradu. Geštalt centar osnovao je 1991. godine. Član je šire Komisije za dodelu licenci za oblast geštalt terapije Društva psihologa Srbije od 1993. godine. Takođe, niz godina bio je angažovan kao spoljni saradnik na Medicinskom i Filozofskom fakultetu u Beogradu iz oblasti geštalt terapije. Ima preko 50 objavljenih stručnih radova.
Za početak, šta je psihoterapija?
– Psihoterapija je postupak koji vodi otklanjaju ili ublažavanju tegoba koje ljudi imaju i koji u nekim slučajevima uključuje i medikamentoznu terapiju. Jedna od polaznih tačaka je da naš psihički deo utiče na onaj naš drugi deo – telesni, da naše emocije utiču na funkcionisanje našeg organizma, i da naše misli utiču na naše ponašanje i na to kako se osećamo. Isto tako naše telesno stanje utiče na to kako se osećamo. Govorim o psihosomatici somatopsihici, složenom funkcionisanju našeg organizma u kome su svi elementi veoma povezani i utiču jedni na druge. Odavno je poznato da razogovor veoma može da doprinese sagledavanju i otklanjanju određenih problema, tu navodim reči Ptahotepa, staroegipatskog mudraca, koje imaju jednu psihoterapijsku dimenziju, koje glase otprilike ovako: “Ako neko dođe da ti se požali, pažljivo ga saslušaj jer on nekad ima mnogo veću potrebu da nekome nešto ispriča i da ga neko sasluša nego da dobije ono što je tražio”. To se često događa u psihoterapiji, naročito na samom početku terapijskog postupka.
Šta je geštalt psihoterapija i od kada ona postoji na našim prostorima?
– Geštal psihoterapija je jedan od brojnih psihoterapijskih postupaka koji je je u čestoj primeni. Na našim prostorima, odnosno u bivšu Jugoslaviju, ušao je 1972. godine trening programom Geštalt instituta Los Anđelesa. To je program koji ovaj Institut organizuje u brojnim zemljama i u kome je učestvovao znatan broj naših psihologa, lekara i drugih stručnjaka zainteresovanih za ovaj oblik psihoterapijskog rada. U Jugoslaviji su održana tri ova evropska programa a zatim su stručnjaci ovog Instituta niz godina dolazili i obučavali naše stručnjake, najviše u Beogradu, a zatim u Makedoniji i u Sloveniji. Ja sam krajem sedamdesetih godina, pored korišćenja ovog metoda u mom psihoterapijskom delovanju, počeo i sa edukovanjem naših stručnjaka, prvo u Beogradu, a kako je interesovanje za ovaj psihoterapiski pravac bilo veliko, i u Novom Sadu, Zagrebu, Ljubljani, Mariboru, Novoj Gorici, Rijeci, Opatiji, Jagodini, Skoplju i Bitolju. Jedan broj naših stručnjaka je odlazio i na ove programe Instituta Los Anđelesa u raznim evropskim zemljama.
Koje sve škole, obuke i licence mora da poseduje jedan psihoterapeut?
– U našoj zemlji postoji Udruženje geštalt terapeuta i geštalt savetnika Srbije, a postoje i Evropsko udruženje za geštalt psihoterapiju i Evropsko udruženje za psihoterapiju. Ova dva evropska udruženja su odredila standarde za psihoterpijsku edukaciju koja dovodi do Evropskog sertifikata za Geštalt terapiju i Evropskog sertifikata za psihoterapiju. Ova udruženja su na stanovištu da psihoterapija treba da bude zakonski regulisana i da se zvanje psihoterapeut postiže obrazovanjem na humanističkim studijama, a koja uključuju medicinska i psihološka znanja i iskustva i posebnu edukaciju od najmanje četiri godine, sa oko 1500 sati teorijskog i praktičnog rada. Za one koji nisu završili humanističke studije predviđen je poseban program za sticanje potrebnih znanja i iskustava iz oblasti medicine i psihologije. Najkraće rečeno, razlika između psihoterapije i psihološkog savetovanja je u tome što se u psihoterapiji radi sa složenijim tegobama, za koji rad je potrebna i složenija edukacija, dok se u psihološkom savetovanju radi sa manje složenijim poremećajima i za koje edukacija za takav rad traje najmanje dve godine. Standardi za ovu delatnost definisani su od strane Evrpopskog uduženja za psihološko savetovanje.
Da li je „life coach“ psihoterapeut i da li rad sa takvim ljudima može imati posledice?
– Life coach nije psihoterapeut ni po edukaciji ni po poslovima koje obavlja. Svaki rad dovodi do određenih posledica i zavisi od toga da li se primenjuje po određenim standardima ili bez njih.
Kakvo je zakonsko regulisanje u Srbiji po ovom pitanju? Ko sme da se bavi psihoterapijom?
– Nažalost, u Srbiji ne postoji zakon koji bi regulisao pitanja psihoterapije i obrazovanja za ovu delatnost. Postoji nekoliko odredbi u Zakonu o psihološkoj delatnosti, šifrarniku zanimanja i standardima raznih psihoterapijskih udruženja. Takođe, bilo je nekoliko nastojanja u poslednjih deset godina da se delatnost psihoterapije i standardi obuke za ovu delatnost, dakle za zvanje psihoterapeut, regulišu propisima i da se organizuju komore psihoterapeuta i psiholoških savetnika, ali nisu dali rezultate; zatim, nekoliko nacrta zakona o ovome poslati su relevantnim institucijama, ali su završili u nekim fiokama. Očigledno je da nekome ne ide u prilog zakonsko regulisanje ovih delatnosti i zvanja jer bi mnogi koji se bave ovim delatnostima tada bili onemogućeni da se njima dalje bave. Ovo je velika šteta za one klijente koji odlaze kod ovakvih “stručnjaka” jer ne mogu da dobiju pravu stručnu pomoć, a i za one koji se ovom delatnošću bave i za koju su edukovani po postojećim standardima. Nije mali broj onih koji se predstavlju kao psihoterapeuti ili psihološki savetnici, a da za te delatnosti nisu adekvatno osposobljeni.
Da li postoji težnja Društva psihologa Srbije da se ovo zakonsko pitanje reši?
– Društvo psihologa Srbije teži tome i već je preduzelo mere da se uključi u rad na tome. Neophodno je da se i postojeća udruženja psihoterapeuta i psiholoških savetnika, kao i udruženja posebnih psihoterapijskih pravaca u ovo uključe.
Kako neko može da proveri da li ide kod stručnjaka ili je to „psihoterapeut u edukaciji“?
– To je moguće dobijanjem informacija od strane Saveza psihoterapeuta Srbije, Udruženja za psihoterapiju, savetovanje i koučing Srbije, Udruženja za psihoterapiju i psihološko savetovanje Srbije i brojnih udruženja posebnih psihoterapijskih pravaca u Srbiji.
Za kraj, koliko je važno voditi brigu o mentalnoj higijeni?
– Ovo je veoma važno, kako za pojedince, tako i za porodice, vaspitne i obazovne onstitucije, radne zajednice i društvo u celini.
Za početak, zakon mora da definiše šta je psihoterapija. Mi bismo, čitava populacija, trebali da vodimo računa kome poveravamo brigu o našem mentalnom zdravlju. Za kraj, kome smeta zakon o psihoterapiji? I zašto?
