Piše: Anja Anđela Pantić
Foto: Southbank Centre London, Visualhunt
Svoj dan započela je uobičajeno, odlaskom u školu sa prijateljicama, ne sluteći da će taj dan biti prekretnica njenog života kao i života mnogih mladih devojka iz pakistanske doline Svat. Tog dana Malalu Jusfazaji, mladog borca za prava na obrazovanje devojaka u Pakistanu, pokušali su da ubiju Talibani. Pucanj metka odjeknuo je mnogo dalje od Pakistana i učinio da se ceo svet digne na noge i podrži ovu mladu junakinju.
Malalina priča borbe za prava na edukaciju i rodnu ravnopravnost započinje u malom gradu doline Svat. Iako potiče iz religiozne islamske porodice Malala je imala mogućnost da se školuje kao i njena braća jer se njeni roditelji nisu slagali sa svim pravilima koje Kuran nalaže, naručito ne oko pravila koja su se odnosila na žene. Malalin otac, direktor privatne škole, znao je koliko je obrazovanje važno pa je tako dozvolio Malali da se školuje. Za nju je škola predstavljala beg iz konzervativnog načina života kojim su živeli stanovnici Minagore i zato je veoma cenila priliku koju joj je pružio otac. U ovom gradiću škole su se delile na muške i ženske. U ženskim školama bilo je mnogo manje đaka upravo zbog društvenih normi islamske države. Malala kao jedna prkosna i buntovna devojčica nije mogla da podnese tu činjenicu. Stanje u školama se pogoršalo kada su 2010. godine grad okupirali Talibani, islamski teroristi čiji je cilj bio ostvarenje pune moći u državi zloupotrebom islamske vere. Te godine devojčicama je u potpunosti zabranjeno školovanje, pod pretnjom smrću. Malala se nije obazirala na ove pretnje i nastavila je da se školuje u tajnosti. Izgleda da je bunt i hrabrost nasledila od svog oca, koji je želeo da se obrati svetskim medijima za pomoć jer je znao da svet nije svestan u kakvom se problemu nalazi okupirana dolina Svat. Talibani su postali još agresivniji počevši da masovno ubijaju ljude koji se nisu pridržavali njihovih pravila. Iako je bio svestan životne ugroženosti, Malalin otac uspeo je da stupi u kontakt sa BBC-ijem. Zainteresovani za nerede u Pakistanu, novinari su pozvali Malalu i njenog oca u jednu televizijsku emisiju. Sa jedne strane stola sedeo je jedan od predstavnika Talibana dok su sa druge sedeli Malala i njen otac. Ovim putem Malala je imala priliku da prvi put pokaže svoju odvažnost čitavom svetu. Bez dlake na jeziku jedanaestogodišnja devojčica upitala je predstavnika Talibana: ,, Kako se osuđujete da mi otmete pravo na školovanje?!’’ Taliban joj nije odgovorio i emisija se završila, ali njen hrabri potez nije prošao nezapaženo. Svet je bio potresen užasima u Pakistanu. Političkim uticajem svetskih sila, prividno se vratio mir u dolinu Svat. Devojke u Minagori su opet počele da se školuju, ali u manjem broju nego ikada pre iz straha da se Talibani ne vrate. Malalu je to užasavalo. Iskoristila je svoju popularnost koju je stekla nakon emisije i rado je pristajala na dalju saradnju sa novinarima. Želela je da svetu dočara strahovitu sliku života kojim su živeli mladi u Pakistanu i to u savremenom dobu.
Dve godine kasnije, njenu bitku pokušao je da zaustavi metak. Vesti o ovom stravičnom događaju raširile su se brzinom svetlosti. Ljudi su bili zgroženi, uplašeni i besni – zar borba za pravo na obrazovanje treba nekom da ugrozi život? Mnoge javne ličnosti su se oglasile, stigla je i novčana pomoć i Malala je u polusvesnom stanju prebačena u Englesku da bi nastavila borbu za život. Ceo svet joj je pružio podršku, Madona joj je napisala pesmu, Anđelina Džoli držala govor u njenu čast, a oglasili su se i uticajni političari poput Baraka Obame. Nakon šestomesečnog opravka u Velikoj Britaniji Malala je opet počela da sprovodi svoje aktivističke ideje u dela, ovog puta uz podršku celog sveta. Naredne godine dobija Nobelovu nagradu za mir. Uspela je da znatno poboljša položaj žena u Pakistanu. Obavezna je zvanica na svim velikim konferencijama za mir i rodnu ravnopravnost. Osnovala je fondaciju i vredno pomaže deci iz svih ugroženih krajeva sveta da se izbore za svoje pravo na obrazovanje. Konačno, nakon šest godina, u aprilu 2018. godine u njenom rodnom gradu uspostavljen je mir. Stanje u gradu je postalo bezbedno pa su se tako njeni nostalgični dani u Britaniji završili posetom Minagore.
,,Uzmimo knjige i olovke, to je naše najmoćnije oružije’’, poručuje nam Malala u jednom od svojih govora, a ova izjava postala je jedan od najvažnijih postulata u borbi za obrazovanje.
Tekst je nastao u okviru Škole medijske pismenosti Centra za marginu
