Onaj ko se jutros probudio u Beogradu komotno može da počne i sopstvenu kuću da kiti, da drži korak sa cenjenim gradom i priprema se za praznik od vajkada proslavljan na ovim prostorima – Novu godinu. Kao što svako zna, novogodišnje ritualne pripreme tradicionalno počinju četvrt godine pre početka velikog praznika, a razume se, fešta traje isto toliko i posle. Ali ne dajte se zavarati, ne bi gradski čelnici stavljali kojekakvo praznovanje tek praznovanja radi. Naime se radi o suptilnom, ali genijalnom poduhvatu,  koji zapravo za cilj ima povećanje opštenarodnog blagostanja. Kako se Beograd na turističkoj karti sveta ne kotira baš najsjajnije, ako se izuzmu privlačno niska cena gastronomskog i ljudskog kapitala i istorijsko bogatstvo koje je opet minorno u odnosu da „wow“ efekat koji za sobom ostavljaju velelepne minimalističko-megalomanske građevine pretežno izrađene od visoko kvalitetnog termički obrađenog peska, Novoj godini je pripala čast i odgovornost da vrati našem gradu stari sjaj. Plan je vrlo jednostavan (za objasniti, dok je pak za razumevanje potreban nadljudski napor): kako su iscrpnim istraživanjem domaće službe (koje su želele da ostanu anonimne) došle do saznanja da veliki evropski gradovi pripreme za zimske praznike bogohulno započinju ni manje ni više nego pred samu zimu, a uprkos tome privlače značajan broj turista, beogradske vlasti su odlučile da udare kontra mere ovakvom jeretičkom ophođenju i novim, specijalno i isključivo za tu namenu dizajniranim ukrasima, obasjaju tu turističku kartu prazničnim čarolijama i na vreme, iz predostrožnosti, poput svetionika, preusmere turiste žedne novogodišnjih sokova. Vredi napomenuti i da se junačka firma koja jedina nabavlja ukrase specifično zahtevanog dizajna, osim obezbeđivanja dodatnih drangulija, svim snagama dala i u remont starih novih lampiona, kako ni jedna bandera u gradu ne bi zaostajala i kvarila patriotsku misiju. Osim spoljašnjeg, plan ima i unutrašnju komponentu. Svi znamo da je za uzgoj asfalta najvažnije redovno ga preorati, kako bi se osvežio i dobio opet onu karakterističnu mrko sivu boju zbog koje se tako ceni. Upravo se jedno takvo raskopavanje odvija paralelno sa početkom pomenute akcije poznatije pod nazivom „mali deda mraz“. Nekako se beogradsko preoravanje uvek poklopi i sa istoimenim izborima, ali tu već nije utvrđena kauzalna veza. Elem, ma koliko svi mi voleli osvežavanje najpoznatijeg našeg rastinja, ono sa sobom donosi nužne neugodnosti, blata, mulja i ostale prljavštine. Beograđani kakvi su, kulturni i civilizovani po svoj prilici, nastojaće da izbegnu upadanje u rupe i slične nezgode međutim ovogodišnji obim brige o gradskom sivilu prerastao je sve granice razuma, a sa njima i mogućnosti da se neugodnosti umanje. Poglavice nam zato predstavljaju i drugu funkciju malog mraza, čija će sveta pravoslavna svetlost obasjati put zalutalima u glibu i vratiti osmehe na lica zaglavljenima u autobusima koji u znak poštovanja vode šizofreno kolo oko asfaltnih njiva svečano odabranih za oplemenjivanje. Ne vide naravno svi blagodeti koje nam donosi ovaj nesvakidašnji spoj gradskih svečanosti. Pojedina se javna glasila, ali samo nekoliko, šačica njih, čak i usuđuju da osuđuju malog mraza i radosti koje nam priređuje. Pitanjima, progonima i uhođenjem oni napastvuju naše velikomučeničke funkcionere i ne vide ili ne žele da vide više ciljeve ovog partija od kog naravno da svi imamo samo dobro. No bez brige, odbrana je već uveliko na zadatku, ostalo je  da se upale šarene lampice, a za to nam je još samo potreban mrak.

 

Piše: Mladen Mladenović
Tekst je nastao u okviru “Škole medijske pismenosti” Centra za marginu