Piše: Aleksandra Mitrović
Foto: Tijana Ristić

Povodom Dana studenata Univerziteta u Beogradu, Savez studenata Beograda i Studentski parlament Univerziteta u Beogradu organizovali su petog aprila u Domu kulture „Studentski grad“ tribinu pod nazivom „Mladi i mediji“. To je ujedno, po redosledu, bio i peti događaj u okviru „Nedelje studenata“.

Tribina je pokušala da problemima sa kojima se susreću mladi u medijima i u odnosu sa njima pristupi iz različitih uglova. Govornici su kroz razgovor objasnili svoje poglede na brojna značajna pitanja i time ukazali na trenutno stanje u Srbiji. Pokrenute teme ticale su se odnosa mladih i tradicionalnih medija, te i alternativnih, novih medija, a takođe je akcenat bio stavljen i na položaj mladih kao zaposlenih u medijima kao i na medijsku pismenost.

Govornici su bili Jovana Gligorijević, pomoćnica glavnog urednika nedeljnika „Vreme“, Boban Stojanović, politikolog i koordinator programa Krovne organizacije mladih Srbije, Sara Arsenović, urednica magazina Oblakoder i novinarka Drugog programa Radio Beograda, Uroš Stanković, demonstrator na Fakultetu dramskih umetnosti i Nemanja Marinović, koordinator Škole medijske pismenosti. Moderatorka tribine bila je Marina Zec, novinarka.

Ko su mladi?

Na početku tribine pruženi su mogući okviri u okviru kojih je moguće definisati kategoriju mladih. Kako je i sama moderatorka u uvodu naglasila, prema Zakonu o radu mladima se smatraju svi oni od navršenih petnaest do navršenih trideset godina. Međutim, taj raspon teži problematizaciji jer obuhvata različite kategorije: srednjoškolce, studente, zaposlene, nezaposlene, roditelje. Jovana Gligorijević je istakla da „kad pričamo o mladim grupama one ne zahvataju samo mlade, nego i baš decu, dakle, od tri do trideset godina, ali kad pričamo o mladima u dvadeset prvom veku moramo da vodimo računa o takozvanim mehurovima u kojima svako od nas živi i obitava i da su mladi zapravo i medijima i oglašivačima i svakome ko pokušava da im se obrati velika enigma i zato ne možemo da ih svrstamo pod taj jedan pojam“. Na to se nadovezao i sledeći govornik, Boban Stojanović, rekavši: „Šta je to zajedničko meni i šesnaestogodišnjoj devojčici iz Surdulice? Mislim da to dovoljno pokazuje koliko su mladi široka kategorija.“

Kako se mediji obraćaju mladima?

Govornica Sara Arsenović je pre svega ukazala na insajderski problem koji se tiče toga kako jedan medij koji se bavi kulturom treba da izgleda, iz kog ugla da nastupa, da li treba da uključuje i IDJTV kulturu jer je to ono što mlade zanima i interesuje. Konkretnije, ona je izjavila da „pronalaženje recepta za to šta bi mladima, tako širokoj i razuđenoj kategoriji, odgovaralo i za šta bi se oni interesovali nešto o čemu možemo razgovarati nekoliko sati i da ne dođemo ni do kakvog odgovora.“ Nakon toga je Nemanja Marinović ukazao i na drugi način pristupa ovom problemu: „Jedno od glavnih pitanja koje nas pitaju jeste kako smo definisali ciljnu grupu tako da je čine i srednjoškolci i studenti osnovnih studija i kako smo napravili program koji odgovara i srednjoškolcima i studentima. Naša ideja je bila to da grupa bude što šarenolikija moguće, da imamo različite kategorije, i uzrasne i obrazovanja i interesovanja i da oni sve vreme jedni od drugih uče“, rekao je Marinović. Kada su pokrenuli online magazin „Promaja“, nisu razmišljali o tome šta je ono što mladi žele da čitaju, pa da te teme pokrivaju, nego su krenuli od toga šta je ono što mladi vide da nedostaje i o tome sami žele da pišu. „Oni pišu ono što njih interesuje sa pretpostavkom da će njihove vršnjake i mlade koji su u toj kateoriji zajedno sa njima to interesovati. Neka mladi pričaju neku svoju priču“, objasnio je Marinović.

Mladi autori

Čest problem mladih kada imaju želju da se bave medijima, te u sklopu toga i novinarstvom, jeste taj da nailaze na različite prepreke. Sam ulazak u svet medija za mladu osobu koja želi da postane mlad autor je veoma težak pre svega zbog nepružanja odgovarajućih praksi na fakultetima ili beskonačnog, višegodišnjeg volontiranja. Marinović je podvukao da volontiranje ne znači eksploataciju i da mladi treba da se zapitaju pri odluci da volontiraju samo jednu stvar – da li je za posao koji će obavljati neko plaćen ili ne? Ukoliko nije, volontiranje ima smisla, ukoliko jeste – onda je to neplaćeni rad i ekploatacija. Na to se osvrnuo i Boban Stojanović: „Kao neko ko je bio angaživan i u nastavi na Fakultetu političkih nauka ispratio sam, ako se ne varam, pet generacija novinara i danas me duša boli na koji način oni obavljaju svoj posao, ali to nije pitanje nastave, nije pitanje fakulteta i njihovih veština… Ono što je veliki problem jeste pitanje uređivačkih politika medija u kojima oni mogu da se zaposle“, naveo je Stojanović.

Mediji koje uređuju mladi

U diskusiji na ovu temu akcenat je stavljen na različitost tradicionalnih i novijih medija kojima su mladi ciljna grupa, pa da se čak različitost može uvideti i u samim kategorijama koje se često i menjaju što kod tradicionalnih medija nije slučaj. Razgovor je započela Jovana Gligorijević uputivši prisutne na novi portal za mlade u okrilju „Vremena“ – Vugl: „Vugl je nastao iz naše želje da produžimo život svom osnovnom proizvodu, a to je Vreme. Mi smo rešili da napravimo Vugl kao inkubator za buduće autore. Želimo da promovišemo imena i veoma insistiramo da se vidi ko je pisao, da kao i u Vremenu to budu ljudi ideološki različito orijentisani, da iza onoga što pišu stoje imenom i prezimenom“, objasnila je Gligorijević. Na rečeno se nadovezao i Uroš Stanković: „Definitivno treba da postoje mediji koji se bave mladima, koji su fokusirani na njih, koje oni sami kreiraju“, što je ujedno bio i zaključak tribine.