Pišu: Marija Milutinović i Julijana Spasić


Tribina ,,Seksualno nasilje: pravo jače(g)“ otvorila je sinoć jubilarni 10. festival kvir filma “Merlinka”. Na tribini govorili su novinarka Marija Antić, aktivistkinja i žrtva seksualnog nasilja Kristina Kastelac i Nemanja Marinović sociolog i autor teksta „Jedna noć i kajanje: Seksualno nasilje među gej muškarcima u Srbiji“. Tribinu je moderirala Nina Jovanović polaznica “Škole medijske pismenosti”. Tribinu je organizovalo udruženje građana “Centar za marginu” u okviru programa “Škola medijske pismenosti”, a pokrovitelj je međunarodni festival kvir filma „Merlinka“.

Na početku tribine Marija Antić napominje kako izveštavanje o temama seksualnog nasilja nikako ne sme biti senzacionalističko i da se mora sa posebnom pažnjom brinuti o sagovorniku kada su u pitanju ovako delikatne teme. Marija će voditi dijalog u formi intervjua sa Kristinom koja je tom prilikom objasnila svoje iskustvo žrtve seksualnog nasilja.
– „Prvo silovanje doživela sam sa 13 godina. To je učinio moj tada dobar drug, odnosno tada sam mislila da je dobar drug. Pozvao me je da pričamo jer ima problem i predložio da se nađemo, tada me je pretukao i silovao. Nakon dve godine silovao je i moju drugaricu kojoj je priznao da me je silovao kako bi me „prevaspitao“ jer sam lezbejka.“, svoju priču počinje Kristina.
Na pitanje zašto nije prijavila ovaj slučaj Kristina kao razloge navodi krivicu, sramotu i strah da povredi roditelje. Iako joj je i danas teško da govori o ovoj temi, odlučila je da javno istupi pre svega zbog osećanja odgovornosti prema žrtvama nasilja i zajednici. Na ovaj način, nada se, možda će uspeti da ohrabri još nekog ko je preživeo bilo koju vrstu seksualnog nasilja i time poručiti: „Niste sami“.
Statistika pokazuje da je, kao i u Kristininom slučaju, nasilnik češće poznata osoba iz okruženja žrtve nego potpuni stranac. Ovo ipak nije opis nasilnika koji možemo dobiti iz medija.
– „Ljudi, a pogotovo žene imaju svest da su ugrožene, te je uvek lakše da se okrivi druga žena ili određene okolnosti, na taj način ljudi veruju da su na neki način zaštićeni od silovanja. Ono što možeš da dobiješ iz vesti je da je uvek kriva devojka, kriva je suknja, to što je ponoć i mračna ulica, silovatelj je uvek manijak i pravi negativac. Lako je pomisliti da tebi to ne može da se desi, da se to negde drugde dešava. Sve te predstave koje dobijemo iz medija i javnosti utiču na to kako se mi sami borimo sa tim. Tera nas da se zapitamo kako se to baš desilo meni? Zašto baš meni?“, objašnjava Kristina.
Još jedan problem predstavlja to što u Srbiji ne postoje istraživanja o seksualnom nasilju u okviru lgbt populacije.
– „Seksualno nasilje je u okviru ovih grupa potpuno nepercipirano, gej populacija češće doživljava psihički pritisak za seksom, a to nije klasično primoravanje. Oni ne žele da prijave silovanje zbog nepoverenja u institucije, ali većina zbog velikog stepena homofobije u društvu nije spremna da se autuje i otvoreno priča o tome.“, kaže Nemanja Marinović autor teksta „Jedna noć i kajanje: Seksualno nasilje među gej muškarcima u Srbiji“.
Nepoverenje u institucije Kristina objašnjava navodeći iskustva svojih poznanika koji su seksualno naslilje prijavili i nereteko samo još više produbili rane dok su rezultati najčešće bili nezadovoljavajući. Ona problem vidi i u nedovoljnom angažnovanju civilnog sektora koji opisuje kao „klinički hladan i nedovoljno senzibilisan“. Međutim, pomak ipak postoji i javlja se kroz primere poput inicijative da slučajevi seksualnog nasilja ne zastarevaju pred sudom, kao i inicijative uvođenja seksualnog obrazovanja u škole.

Poruka tribine je da žrtve nikada nisu krive, da nisu same i jedine. Kriv je uvek onaj koji nasilje vrši. Svako ima pravo da u svakom trenutku kaže ne.
– „Da sam odmah prijavila nasilje i da nije bilo reakcije institucija možda bih dobila podršku i možda se silovanje ne bi dogodilo drugi i treći put. Da mogu da vratim vreme, prijavila bih. Sistem se ne menja lako, ali ćemo ga polako promeniti mi kojima je stalo i verujemo da ćemo živeti u boljem društvu u kome će svako dobiti podršku koja mu je potrebna“, zaključuje Kristina pozivajući sve žrtve i one koje poznaju nekog ko je žrtva seksualnog nasilja da slučaj obavezno prijave nadležnim institucijama.

Foto: Tijana Ristić