Piše: Uroš Kuzmanović

Neki modni dizajneri su uticali na drastičnu promenu u shvatanju i doživljavanju garderobe, mode, a i umetnosti uopšte. Virdžil Ablou poslednjih 10 godina svojom vizijom grabi ka vrhu dizajnerske elite. Moda sve više osluškuje ulicu, skejt parkove i hip-hop kulturu prateći odrastanje novih generacija.

Virdžil Ablou je tridesetosmogodišnji američki modni dizajner koji se aktivno bavi muzikom kao di-džej, ali se njegovo ime može čuti i u projektima, takozvanim kolaboracijama, sa najrazličitijim brendovima koji se ne bave modom kao što su Ikea – švedska kompanija koja se prevashodno bavi nameštajem i Evian – francuski brend mineralnih voda. Njegova svestranost, inovacija i specifičan pogled na dizajn su ga istakli u prvi plan pa su mnoge svetske kompanije poželele da sarađuju s njim. Njegova biografija je impozantna. Potiče iz porodice koja je emigrirala iz Gane, majka mu se bavila krojačkim poslom i ona ga je naučila da šije, dok je otac radio kao menadžer farbare. Diplomirao je građevinarstvo na Univerzitetu u Viskonsinu, a potom završava master studije arhitekture na Univerzitetu u Ilinoju. Nije sticao formalno obrazovanje u domenu mode. Kao prva velika prekretnica u njegovoj karijeri i kao zapravo prvi upliv u modnu industriju smatra se 2009. godina kada zajedno sa Kanjeom Vestom, danas velikim prijateljem, počinje da stažira u Rimu pri kompaniji „Fendi“. Izjavio je iste te godine nakon revije „Comme des Garcons“: „mi smo bili ta generacija koja se interesovala za modu, a nije trebalo da bude tamo i videli smo ovo kao šansu da učestvujemo u stvaranju trenutne kulture; na mnogo načina, delovalo je kao da mi donosimo mnogo više zabave i uzbuđenja od same modne industrije“. Ta poletna energija za promenama, za aktivnim učešćem i delovanjem u kulturi, u društvu je nešto što Virdžila krasi od samih početaka. 2011. godine biva čak nominovan za Gremi nagradu kao umetnički direktor albuma „Watch the Throne“ koji su snimili Kanje Vest i Džej-Zi. 2012. godine osniva svoj prvi brend „Pyrex Vision“, gde je počeo da sprovodi svoju neobičnu viziju mešajući različite elemente – na primer, na starinske, vintidž majice štampao bi broj 23, simbol košarkaša Majkla Džordana koji je obeležio NBA ligu i tim Čikago Bulsa i reč „PYREX“. Ubrzo, nakon samo godinu dana, ugasio je ovaj brend i otvorio novi čiji je i danas glavni direktor – „Off-White“.

Nastavio je u svojoj želji da kombinuje uličnu modu sa luksuzom, umetnošću, muzikom. Definisao je tu boju „Off-White“ kao pojam koji označava sivi prostor između crne i bele boje. Ovo objašnjenje fantastično oslikava čitavu filozofiju Virdžila Abloa koju on ispoljava kroz dizajn i modu – sve se dešava i jeste između neka dva ekstrema, dva apsoluta; elementi se prepliću i mešaju te kultura, umetnost, humor, politika, marketing, sport zajednički kreiraju kolektivni identitet vremena u kome se živi. Korišćenjem motiva iz prošlosti kojima se baštinila dotadašnja kultura, a interpretacijom na savremeni, a inovativni način istorija se osvežava, oživljava iznova i stvara se nešto novo. Novim generacijama nudi se nešto – majica, patike, šta god – u šta je utkana matrica čovečanstva, a pripojeni su dinamični elementi tekućeg vremena koji privlače pažnju, koji oslikavaju humor datog trenutka, koji su atraktivni zbog boje, printa, kroja i zbog svega toga su zanimljivi i privlačni konzumentima. Imam utisak da se stvaralačka misao Virdžila Abloua neprestano razvija – kao da svojim dizajnom poziva na pokret, na bunt, na razbijanje barijera, na nove ideje, na novu promenu, na novi poredak. Njegova moda jeste u idejnom smislu namenjena mladim, novim generacijama, ali granica nema. „Možeš otići na razgovor za posao u duksu sa kapuljačom i biti primljen“ – ova rečenica bi trebalo da ukaže na to da bi nečije zaposlenje trebalo da zavisi od njegovih kvalifikacija i njegovog obrazovanja, a ne od načina oblačenja. On za sebe kaže da je niko i da predstavlja sve od Kanjea Vesta i Farela Vilijamsa do Endija Vorhola, da je „asistent“ svim ljudima koji su bili pre njega, koji žive danas sa njim deleći njegovu ideologiju i koji pokušavaju da pruže nešto novo generacijama koje dolaze. Ima nekoliko vrlo upečatljivih obeležja svoje estetike i svog razmišljanja – četiri ukrštene strelice, oznake ili etikete koje su spolja povezane sa komadom odeće ili obuće i navodnici. Reči ili neke sintagme ograniči navodnicima i one tako postaju novi entitet. Čizme koje je kreirao za jesenju kolekciju 2017. godine su na sebi imale natpis “for walking”; novčanici sa natpisom “wallet”.

Posebno je delikatno pitanje bilo u modnoj javnosti 2018. godine kada je Virdžil Ablou izabran za umetničkog direktora muške linije brenda „Louis Vuitton“. Jedno stanovište je bilo da nije trebalo dodeliti posao u tako luksuznoj kući visoke mode čoveku čija je inspiracija ulična moda (streetwear) i čiji su pogledi na modu značajno drugačiji od francuskog brenda. Naime, ideja iza ovog izbora jeste bila da se napravi neki miks različitosti i da se jedan brend sa dugom istorijom i značajem u modnom svetu predstavi novim generacijama na drugačiji način, moderniji i svežiji. Ta revija je bila naročito posebna, uz mnoštvo emocija – na kraju revije su se zagrlili Virdžil Ablou i Kanje Vest koji je sedeo u prvom redu – jer je svedočila o uspehu jedne ideje. Na početku je sigurno postojala neka iskra, nazirao se zametak neke velike, možda tada, sasvim apstraktne misli unutar Virdžila i svih ljudi koje on predstavlja koja je pokrenula čitav razvitak i koja se, vremenom, preobrazila u tako stamenu kolektivističku viziju koja inspiriše nove generacije i ohrabruje pojavu novih ideja.