U kontekstu ljudskih prava u Evropi izuzetno je važno pratiti institucionalne sisteme i promene ustavnih odredbi. U ovom momentu goruća teme jeste referendum u Turskoj koji omogućava daleko veću koncentraciju moći u rukama predsednika Erdogana, a šta to konkretno znači za Tursku i odnose u Evropi objasnila je pravnica iz Istanbula Ayşenur Kölgesiz: „To praktično znači da predsednik dolazi na čelo izvršne vlasti, kao i na čelo države, pritom zadržavajući veze sa partijom. Imaće moć da postavlja i razrešava dužnosti ministre, bira sudije, priprema budžet i donosi određene zakone dekretima, biće u mogućnosti da samoinicijativno raspusti parlament i proglasi vanredno stanje“. Većina ovih promena desiće se sa početkom novog mandata 2019-e godine.
Iz Letonije nam stiže pozitivan primer upotrebe ustavne žalbe po nemačkom modelu. Potpredsednica ELSA Letonija Madara Melnika objasnila je važnost ove odredbe: „Važno je to što ustavnu žalbu može podneti Ustavnom sudu svaki pojedinac koji smatra da su mu ugrožena osnovna prava na osnovu odluka koje nisu u skladu sa višim pravnim aktima. Ovo svakako nije prva opcija koja se može upotrebiti, već se primenjuje tek u onim slučajevima koji su prošli kroz sve nadležne institucije koje se bave specifičnim pravima građana ili u slučajevima kada one ne postoje, ali je svakako važna odredba koja omogućava svim građanima da pravnim putem zaštite svoja prava“.
Laura Sirpoma iz Finske objasnila je značaj Međunarodnog krivičnog suda kao univerzalnog tela koje omogućava da kršenja ljudskih prava budu tretirana kao stvar zakona, a ne politike. Međutim, problem je u najvećim svetskim silama koje odbijaju da ga ratifikuju: „Najmoćnije zemlje kao što su USA, Kina i Rusija još uvek nisu ratifikovale član 8 Statuta, iako su to zemlje koje su stalne članice Saveta bezbednosti UN“.