Piše: Marko Petrović

Rusija važi za zemlju tradicionalnih vrednosti u kojoj se poštuje porodica kao osnovni nukleus društvene strukture, a o pravoslavlju se govori sa ponosom i dostojanstvom. Možemo dugo govoriti o kulturno-istorijskim karakteristikama ruskog naroda, međutim u ovom trenutku važnije je pokazati kako se država Rusija danas odnosi prema svojim građanima i građankama. 

Homoseksualnost u Ruskoj Federaciji je dekriminalizovana 1993. godine, pre ovog zakona vladao je zakon iz 1933. godine donet u Staljinovoj Rusiji kojim se na celokupnoj teritoriji SSSR-a zabranjuje muška homoseksualnost i kažnjava se teškim radom i do pet godina. Danas, u 2019. godini prava LGBT populacije nisu ni malo bolja nego što su bila 1933. godine. Prva Parada ponosa zakazana održana 2006. godine u glavnom gradu Moskvi, ovaj događaj je pretrpeo veliki medijski linč, kontra-proteste neonacista i pravoslavnih vernika. Uprkos zastrašivanjima i napadima na učesnike parade, Parada ponosa se održavala od 2006. godine sve do 2013. godine kada je Vlada Ruske Federacije donela gotovo jednoglasno ,,zakon o zabrani homoseksualne propagande maloletnicima”. Ovaj skandalozni predlog je usvojen sa 388 glasova za i jednim jedinim uzdržanim glasom. U novom izveštaju Hjuman rajts voča (Human Rights Watch, HRW) stoji da je zakon iz 2013. godine uvećao mržnju i netrpeljivost zbog čega LGBT osobe u Rusiji dugo pate, a takođe je ugrozio pristup LGBT osoba inkluzivnom obrazovanju i uslugama podrške što se katastrofalno odražava na mentalno zdravlje mladih LGBT osoba, kako prenosi portal Vjesti.

Rusija se vodi antidiskriminacionim postulatima gde ne postoje zakoni koji zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije. Vlasti ne prepoznaju diskriminaciju nad LGBT osobama kao problem u svojoj državi pa je skoro svaki oblik zlostavljanja dovoljen, a pred zakonom se tretira jedino ubistvo ili fizički nasrtaji na individue, međutim kada se shvati da je osoba napadnuta zbog stvarnog ili pretpostavljenog homoseksualnog identiteta, slučajevi često bivaju ignorisani. Svako ko učini nešto što se može tumačiti kao „propagiranje homoseksualnosti“ može odgovarati pred sudom i platiti kaznu koja ide od pet hiljada do pedeset hiljada ruskih rublji, što bi približno bilo od sedamdeset, pa do 710 evra.  Nevladine organizacije i udruženja moraju da plate kaznu i do milion rubalja što je oko 14.000 evra kako navodi list The Guardian. 2012. godine najviši sud Moskve potvrdio je odluku gradske vlasti da se na sto godina zabrani održavanje Parada ponosa u glavnom gradu Rusije. Ovaj događaj je izazvao burne reakcije širom sveta, dok je u Srbiji naišao na ovacije i podršku od strane pojedinih desničarskih političara.

Lista za odstrel LGBT aktivista i ubistvo aktivistkinje Elene Gligorieve

Na početku ove godine u Rusiji pojavila se crna lista ,,SAW” koja je dobila ime po američkom horor serijalu. Na njoj su se našla imena ruskih aktivistkinja i aktivista, kao i gejeva, lezbejki, biseksualnih i trans osoba koji javno podržavaju LGBT prava i zagovaraju vidljvost, prava i jednakost. Lista je kružila po ruskim sajtovima i društvenim mrežama, a njen glavni cilj je bilo proganjanje i zlostavljanje LGBT osoba i aktivista. Kako prenosi Radio Slobodna Evropa, sajt na kome se nalazila crna lista prvenstveno je pokrenut u aprilu 2018. godine i na njemu je moguće igrati čak i igricu ,,Chechnya’s Comeback” koja poziva igrače tzv. ,,gej lovce” da se registruju i love LGBT aktiviste. Od lovaca se tražilo da nađu metu i objave njene lične podatke (ime, prezime, adresu, radno mesto, imena članova porodice i prijatelja) na tom sajtu koji je naplaćivao 200 rubalja (oko tri evra) za pretragu baze u kojoj su se nalazile mete i njihovi podaci. Sajt je čak nudio i pravnu pomoć igračima na sajtu, naglašavajući da mogu da urade sve što žele osim da ubiju metu, ili ako se to desi dešava se na njihovu ličnu odgovornost. Na ovaj način rusko društvo se vratilo u lov na veštice u 21. veku, samo što se sada ne love veštice nego svi oni koji podržavaju gej prava ili su sami pripadnici LGBT populacije.

21. jula 2019. godine ubijena je Elena Gligorieva (41), ruska akivistkinja za LBGT prava čije je ime dugo kružilo na crnoj listi. Samo četiri dana nakon nestanka liste sa interneta Elena Gligorijeva je pronađena mrtva u svom stanu u Sankt Peterburgu, s višestrukim ubodima nožem. Ovo ubistvo je izazvalo potpuni strah i paniku među gej osobama u Rusiji. Njeni prijatelji kažu da činjenice prikazuju jasnu i zastrašujuću sliku: ,,ona je u više navrata bila ugrožena zbog svog aktivizma, pretnje su prijavljene policiji, ali ništa nije učinjeno”, navode njeni prijatelji za Radio Slobodna Evropa.

“Naravno, ljudi su šokirani ubistvom, a mi smo apsolutno ogorčeni što policija nije učinila ništa kako bi pronašla ljude koji stoje iza ove liste“ izjavila je za Radio Slobodna Evropa Svetlana Zaharova iz ruske LGBT mreže, jedne od najvećih zagovaračkih organizacija gej i lezbejskih prava u zemlji. U svojoj objavi na svojoj Fejsbuk stranici, njen prijatelj, aktivista političke opozicije Dinar Idrisov, napisao je: ,,Aktivistkinja civilnog društva iz demokratskog i LGBT pokreta, Jelena Grigorieva, brutalno je ubijena. Od nedavno, ona je postala žrtva nasilja i često doživljavala prijetnje“. Elena Gligorieva je često bila hapšena zbog svog aktivizma i redovno su joj pretili neonacisti čiji razvoj beleži uspon u Rusiji. 

Foto: Visualhunt

Koncentracioni logori za homoseksualce

U Čečeniji, jednoj od dvadeset i jedne federativne repulike koje čine Rusku Federaciju, dešava se sistematičan progon i zversko mučenje LGBT osoba. U ovoj republici koja ima većinsko muslimansko stanovništvo otvoreno je nekoliko tajnih koncentracionih logora za homoseksualce. Prema pisanju ruske ,,Novaje Gazete” čečenske vlasti su uspostavile nekoliko koncentracionih logora u kojima se homoseksualcima preti smrću ako pod prisilom ne obećaju da će napustiti Čečeniju dok se prethodno prebijaju. Jedan od tih logora navodno se nalazi u bivšem vojnom štabu u gradu Argunu u Čečeniji. Tanja Lokšina iz moksovske ispostave organizacije ,,Hjuman rajts voč” kaže kako se u Čečeniji sprovodi brutalna kampanja protiv LGBT osoba. I ona upozorava na to da u Čečeniji vlada neviđena klima straha u kojoj se građani ne usuđuju, čak ni anonimno, da govore o tom problemu ni aktivistima za ljudska prava, a ni novinarima, prenosi Net.hr. Mnogi preživeli ovu torturu prijavili su logore širom Čečenije u kojima se nalaze muškarci i žene za koje se zna i za koje se sumnja da su gej. Prebijani su i mučeni elektrošokovima, primoravani da odaju i druge pripadnike, a često su i same porodice dovodile svoju decu koja su LGBT kako bi sačuvali tradicionalan ugled porodice. Smatra se da je ubijeno preko 20 gej muškaraca i žena u tim logorima. Ramzan Kadirov, Čečenski lider, predsednik Čečenske republike i ruski političar više puta je negirao ove optužbe uz konstatacije kako u Čečeniji nema gej ljudi. Portparol Ramzana Kadirova izjavio je za agenciju Interfaks: ,,Ne možete uhapsiti ili progoniti ljude kojih naprosto nema u Čečeniji. Kada bi ih i bilo, za njih ne bi trebalo brinuti jer bi se njihovi bližnji već pobrinuli da ih pošalju tamo odakle ne bi mogli da se vrate”.  LGBT pripadnici u Čečeniji čak su u strahu izbrisali svoje profile sa Fejsbuka, jer su vlasti preko lažnih profila pokušali da ih navedu na lažne sastanke na kojima bi bili uhapšeni i mučeni. 

Dve godine od nestanka ruskog pop pevača Želima Bakaeva

2017. godine nestao je popularni ruski pevač Želim Bakaev iz Čečenije. Smatra se da je razlog nestanka pevača njegovo seksualno opredeljenje. Želim Bakaev je poslednji put viđen osmog avgusta 2017. godine u glavnom gradu Čečenije kada je došao na svadbu svoje sestre. Prema izjavama očevidaca Želim je nasilno uvučen u automobil i od tada se pevač vodi kao nestao. Veliki broj LGBT aktivista širom sveta i u Rusiji smatra da je Želim još jedna od žrtvi Čečenske čistke gejeva i lezbejki koje sprovodi Ramzan Kadirov. Radio Slobodna Evropa prenosi da je na lokalnoj televiziji Ramzan Kadirov jednom prilikom izjavio kako su pevača najverovatnije ubili članovi porodice zbog njegovog netradicionalnog ponašanja, aludirajući na to da je pevač gej. Prošle godine se pojavio video snimak na jutjubu u kome se nalazi pevač koji saopštava kako sada živi u Nemačkoj i da tamo radi. Međutim video je pun kontraverzi, u videu su crtani prozor i zavese u fotošopu, zapaža se i energetsko piće koje se ne proizvodi niti uvozi u Nemačkoj, a u međuvremenu je iz Evropske Unije saopšteno kako pevač nije ušao na njenu teritoriju. Njegovi prijatelji smatraju da to na videu uopšte nije bio pevač. Veruje se da je otet i verovatno ubijen od strane čečenskih vlasti, istraga nikada nije pokrenuta, a pevač se vodi kao nestao već dve godine.

Ruska Federacija svakako nije sigurna zemlja za LGBT populaciju koja se sistemski proganja i ubija. Nasilje i linč ne može se prijaviti nikome jer po ruskim zakonima LGBT populacija nije manjina, pa samim tim diskriminacija nad njima i ne postoji. Celokupnoj LGBT populaciji se negira postojanje. Ovo je posebno veliki problem kada su u pitanju tinejdžeri koji nemaju kome da se obrate, psiholozi, nastavnici i lekari ne smeju da im pomognu ukoliko pretpostave seksualnu orijentaciju, te je diskriminacija sve prisutna, kao i psihičko i fizičko maltretiranje onih kod kojih se ispoljava „netradicionalno ponašanje“. Veliki broj građana Rusije traži azil u zemljama Evropske unije na osnovu seksualne orijentacije. Od 2013. godine, od kako je usvojena zabrana gej propagande, nasilje i napadi prema LGBT populaciji značajno su povećani u odnosu na period pre ovog zakona. Ovim zakonom država je omogućila homofobima, neonacistima i ekstremnim vernicima da maltretiranje, mučenje, pa u najgorim slučajevima i ubijanje pripadnika LGBT populacije smatraju legitimnim. Na Jutjub kanalima moguće je pronaći bezbroj video klipova gde ruski neonacisti koriste gej aplikacije kako bi namamili korisnike koje potom prebijaju i iživljavaju se nad njima, često ih skidaju, polivaju urinom, zovu njihove roditelje, objavljuju na fejsbuk profilu njihove slike i izjave kako da su oni gej. Reakcija na ove događaje najčešće izostane. Veliki broj popularnih pevača i pevačica izrazilo je zabrinutost i u znak solidarnosti bojkotuju Rusiju otkazujući nastupe u ovoj zemlji. Pevačice Šer i Eli Golding odbile su da nastupaju na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju zbog antigej politike Rusije, dok su Madona i Lejdi Gaga tužene za sprovođenje gej propagande na njihovim koncertima u Sankt Peterburgu. Progon onih koji se ne uklapaju u „tradicionalne vrednosti“ koje diktira vlast ove zemlje je sistemski i biće rešen jedno sistemskim i korenitim društvenim promenama, koje se trenutno ni ne naziru.

Tekst je nastao u okviru Škole medijske pismenosti Centra za marginu