Pišu: Sofija Kostić i Milica Velimirović
Foto: Centar za marginu

Na otvaranju međunarodnog kvir festivala “Merlinka”, 5. decembra u Domu omladine Beograda održana je tribina o prevenciji suicida među LGBT+ mladima. Na tribini su govorili Dr Jelena Srdanović Maraš, specijalistkinja medicinske psihologije, Pavle Radovanović, SOS volonter za prevenciju suicida i Stefan Mihajlovski, književnik i komunikolog, dok je moderator bio aktivista Marko Tasić.

Dr Jelena Srdanović Maraš, koja je za temu svog doktorata imala suicidalnost gej mladića, istakla je da je istraživanjem koje je sprovela 2010. i 2011. godine došla do zaključka da se veći procenat suicidalnosti javlja kod mladića koji se suočavaju sa pitanjem vezanim za svoj seksualni identitet, što je predstavljalo prekretnicu i dalje usmerenje njenog predmeta interesovanja. “Ljudi pre samog čina samoubistva neretko imaju siucidnu ideaciju, odnosno naznake koje ukazuju na mogućnost izvršenja istog”, navela je Dr Maraš i naglasila da se kod ispitanika homoseksualne orijentacije u većem procentu primećuju znaci depresije i suicidalnosti, kao i manjak samopoštovanja, nego što je to slučaj u kontrolnoj grupi, tj. kod ispitanika heteroseksualnog opredeljenja. Najvažniji protektivni faktori su porodica i okruženje, ali oni mogu biti i faktor rizika ukoliko porodica nije podržavajuća: “Mnogi od ovih mladića svoju porodicu doživljavaju kao nefunkcionalnu, a dom kao mesto u kom se ne osećaju sigurno”, navela je Dr Maraš. Kao najvažniji ishod svog istraživanja navela je isticanje važnosti senzibilisanosti svih stručnjaka koji stupaju u kontkat sa mladima i edukovanje ljudi u cilju prepoznavanja problema i mogućnosti da reaguju u najkraćem mogućem roku. “Naznake koje možemo prepoznati su pre svega promene u ponašanju, povlačenje u sebe, izolovanje, promena raspoloženja, popuštanje u skoli, a najjači pokazatelj suicidalnih tendencija je ukoliko osoba u depresivnom stanju govori o scenariju samoubistva”, navela je Dr Maraš.

Svoje iskustvo volontiranja na SOS telefonu podelio je Pavle Radovanović navodeći da se u toku svog rada najviše susretao baš sa porodicom, tj. roditeljima mladih koji se suočavaju sa ovim izazovima, nego sa mladima lično. Posebno je istakao važnost privatnosti ovih poziva i slobodu autovanja svojih sagovornika. Sa prisutnima je podelio da je glavni motiv njegovog uključivanja na SOS liniju bio to što se i sam nekada borio sa suicidalnim mislima. “Zaključavao sam se u sobu i razmišljao kako sebi da oduzmem zivot, dok se jednog jutra nisam probudio i odabrao život kao opciju. Prihvatio sam sebe i ono što zapravo jesam”, naveo je Radovanović.

Foto: Centar za marginu

Govoreći o ulozi medija u pružanju adekvatne vidljivosti temi mentalnog zdravlja i sa njom povezane suicidalnosti kod mladih Stefan Mihajlovski je istakao da je najveći problem doći do pravih sagovornika. Mediji imaju tu moć da podrže i osnaže LGBT mlade, istakao je, navodeći primer svoje kratke priče “Samoubistvo jednog Roma, geja, invalida i ateista” nakon koje su mu se mnogi pripadnici LGBT populacije  obratili i istakli da je im ona pomogla da se autuju svojim bližnjima. Senzacialističko izveštavanje o slučajevima samoubistva i senzacionalistički prikaz ove teme u masovnoj kulturi povećava rizik kod mladih ljudi koji se poistovaćuju sa tim, naročito ukoliko je ta osoba poznata ličnost. Postoji mogućnost od pojave tzv. “copycat” samoubistava. Dr Maraš je navela primer samoubistva Kurta Kobejna nakon čega je zabeleženo kratkoročno povećanje stope suicida. Jedno od rešenja ovog problema bilo bi povećanje medijske pismenosti čitavog društva, ali i poštovanje medijske etike. “Centar Srce je objavio priručnik za zaposlene u medijima koji daje jasne smernice o tome na koji način treba pristupiti ovoj temi u medijima”, naveo je Marko Tasić. 

Upitani od strane publike kome se mogu obratiti mlade LGBT osobe koje se bore sa depresijom ili suicidalnim mislima prisutni su podelili lična iskustva i predloge, ali i naveli neke od tehnika koje su njima pomagale. Mihajlovski je naveo savet svoje doktorke koja mu je preporučila pisanje kao terapijski metod. “Bilo koja umetnost ili kreativni rad koji nekome leži, bilo to pisanje, crtanje ili fotografija, može pomoći”, naveo je Mihajlovski, dok je Dr Maraš dodala važnost međuljudskih odnosa i socijalizacije pojedinaca koji su marginalizovani, ali i napomenula da je vreme važan faktor u prevazilaženju problema i sticanju samopouzdanja kroz sazrevanje.

Tribinu su organizovali polaznici Škole medijske pismenosti koju organizuje udruženje građana Centar za marginu. Tribina je organizovana pod pokroviteljstvom Merlinka festivala.

Tekst je nastao u okviru Škole medijske pismenosti Centra za marginu