Piše: Centar za marginu
Foto: Centar za marginu i privatna arhiva

Centar za marginu ove jeseni proslavlja prvi mali jubilej – Škola medijske pismenosti upisuje svoju petu generaciju! Predavanja počinju od petog oktobra, a prijave su otvorene do 27. septembra OVDE

Ovim povodom razgovarali smo sa nekim od naših najboljih polaznika iz ranijih generacija. Program su krenuli kao srednjoškolci i studenti, a danas se svi ponosimo njihovim akademskim i profesionalnim uspesima. Sa nekima od njih nastavili smo saradnju, tako da su angažovani u našoj Školi kao predavači, ili su deo tima ovog magazina. O tome gde su i šta rade danas i koliko je njima ova škola značila razgovarali smo sa ovim sjajnim mladim ljudima.

Tijana Ristić, prva generacija
danas grafička dizajnerka magazina Promaja

Škola za mene predstavlja jedno jako bitno iskustvo. Ovde sam naučila da medije posmatram kritički i dosta ozbiljnije nego ranije. Zahvaljujući školi postala sam zainteresovana za medije i sadržaj koji nam se plasira. Nakon programa postala sam članica organizacije, učestvovala na više projekata i meni najvažnije – dobila priliku da radim ovaj magazin i slobodu da, kao grafička dizajnerka, osmislim kompletno vizuelno rešenje.

Uroš Đurović, prva generacija
danas predavač u Školi medijske pismenosti

Škola medijske pismenosti je za mene bila kao jedna uzbudljiva serija! Svaka nova subota u ovoj školi predstavljala je novu epizodu za koju jedva čekaš da izađe jer te zainteresuje brojnim novim saznanjima koja itekako drže pažnju. Osim toga, otvara ti nova pitanja i podstaknut njima upisao sam interdisciplinarni master u oblasti kulture i medija. Kako sam postao jedan od predavača škole, ponovo se radujem uzbudljivim vikendima i jedva čekam da prenesem svoje znanje i iskustvo novim polaznicima. A do tada: saznaćete mnogo zanimljivih stvari u sledećoj epizodi!

Uroš Đurović

Julijana Spasić, treća generacija
danas lektorka Promaje

Škola medijske pismenosti mi je, pored svega što je bilo obećano, pomogla i u razvoju samopouzdanja kada je javno objavljivanje tekstova u pitanju. Sjajne povratne informacije omogućile su mi da unapredim svoje tekstove, a prezabavna predavanja su me zainteresovala za teme koje su mi do tada bile strane kao što je npr. kultura zabave. Tokom trajanja Škole, uspela sam da inkorporiram nova interesovanja u tekstove i na taj način proširila opseg tema o kojima sam do tada pisala.

Jelena Ostojić, prva generacija
danas predavačica u Školi

Najznačajnija i najkorisnija stvar koju mi je omogućila škola je da razvijam kritičko razmišljanje, kao i znanje na koji način da priđem i temama koje mi nisu toliko bliske, ali i da, kroz predavanja koja sam kasnije imala prilike da održim, podelim sa novim polaznicima nešto o onim koje jesu. Sva iskustva koja sam ponela iz Škole omogućila su mi da se danas na što bolji način bavim novinarskim poslom, kako u mejnstrim medijima, tako i u alternativnim medijima posvećenim mladima.

Tamara Urošević, druga generacija
danas redovna kolumnistkinja Promaje

Prvi korak u medijskom opismenjavanju načinila sam upravo u ovoj školi, da bih kasnije svoje znanje i veštine nadograđivala u ostalom kako formalnom, tako i neformalnom obrazovanju. Škola mi je na razumljiv i pitak način predstavila zašto je važna medijska pismenost i informisanost, kao i na koji način da razvijemo kritičko mišljenje, te ne budemo izmanipulisani od strane medija. U školi sam imala priliku da učim i družim se, kao i da pišem tekstove i moderiram jednu važnu tribinu u okviru Merlinka festivala. Kasnije, ispostavilo se da je medijska informisanost ono u čemu sam dobra, te sada, nakon završenog programa, kao i studija etnologije i antropologije, radim kao koordinatorka upravo na projektu za medijsku informisanost i pismenost u Centru E8.

Tamara Urošević

Uroš Kuzmanović, četvrta generacija
danas redovni kolumnista Promaje

Celokupno gledano, škola je bila sjajno iskustvo koje daje osećaj obaveze, odgovornosti, razbijanja ličnih barijera pristupanjem nepoznatom kolektivu, osećaj vrednosti i osećaj napredovanja. Što se samog sadržaja tiče, detaljan je i ozbiljno se shvata program od strane onih koji ga koncipiraju, uložen je trud i oseća se to kroz predavanja. Predavači zaista „žive” taj život koji kritički sagledava društvo i „to” uspevaju da prenesu na polaznike. Ipak, značajnije od svakog predavanja kao takvog je uticaj programa čitave škole na menjanje svesti kod polaznika i na ozbiljnije shvatanje društvenih fenomena. Program je, implicitno, na mene delovao i u praktičnom smislu kao neki alarm koji me poziva na aktivizam, na nećutanje.

Katarina Sremčević, prva generacija

Kada sam pohadjala školu bila sam student novinarstva. Shvatala sam pojam medijske pismenosti, ali sam u školi produbila svoje znanje i otkrila kompleksnost tog pojma. Škola mi je donela i mnoga poznanstava, od predavača preko učesnika, koja su mi bila i još uvek su mi jako značajna. Promenila mi je perspektivu iz koje gledam na medijski sadržaj, nakon škole sam shvatila da posle nje nismo postali „medijski pismeni”, već da je to proces koji traje ceo život, ali škola nam je bila putokaz za pravac u kom treba da razmišljamo i način na koji treba da razmišljamo. Ipak, kada pomislim na školu prvo mi na pamet padaju teme koje se tiču nasilja nad ženama, pozicije žena u medijima i medijskom sadržaju, medijska pismenost i muzika, film i društvene mreže. To su teme kojima sam se i sama kasnije bavila kroz razne projekte, a trenutno radim kao novinarka u novinskoj agenciji Beta.

Milica Lukić, prva generacija

Ova škola je za mene značila oštro skretanje u odnosu na putanju kojom sam razmišljala. Po mom mišljenju na najzdraviji mogući način, pod mentorstvom obrazovanih i organizovanih osoba, punih entuzijazma, znanja i volje da to isto znanje podele. Najviše me je pokrenula raznovrsnost predavanja i trud koji je koordinator uložio u oblikovanje i sastavljanje tekstova na kojima sam radila. Potpuno je drugačije kada i mi sami imamo udeo u nečemu, mislim da je to bio ključ da svo znanje jako dobro upijem i primenim u praksi. Trenutno studiram dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti i svima najtoplije preporučujem Školu medijske pismenosti.

Milica Lukić i Veljko Stanojević

Luka Mutić, četvrta generacija

Pohađanjem škole stekao sam prvenstveno nova poznanstva, a i povećao broj uglova iz kojih se mogu sagledati mnogobrojne pojave u medijima i kulturi. Školu bih preporučuio svima koji žele da prošire svoje vidike kada je reč o medijskom opismenjavanju. Imaćete priliku da čujete vrlo interesantna i detaljna objašnjenja i tumačenja pojedinih termina, pojava ili procesa u medijima i pop kulturi, kroz istoriju pa do danas, kao i da čujete analizu raznih aktuelnih tema i problema, ali na način koji niste do sada imali često prilike da čujete. Iako se ne bavim novinarstvom i uopšteno društvenim naukama u profesionalnom pogledu, smatram da mi je ova škola značajno pomogla da unapredim svoja znanja, jer medijska pismenost je nešto neophodno svakome za normalno funkcionisanje kroz savremeni život.

Aleksandra Mitrović, četvrta generacija

Škola medijske pismenosti nije uobičajena škola niti svojim imenom opisuje sve ono što ona zapravo jeste. Ona je mesto gde se svake subote postaje bogatiji novim znanjima i novim prijateljima. Naučila me je društvenoj važnosti medija u Srbiji, ali i važnim veštinama vezanim za novinarsku profesiju. Ona je, pored ostalog, zaslužna za to što i dalje radim na svom pisanju i svojim tekstovima dajući sebe baš toj profesiji. Posebnu čar joj daje to što znate da joj se uvek možete vratiti.

Nikola Petrović, druga generacija

Škola me je naučila novinarskoj etici koja iščezava i kojoj je preko potrebno da se održi. Otvoren mi je prostor u kome mogu da se bavim aktivizmom i pruženo potrebno znanje o istom. Uz goste predavače, program škole mi je dao jednu široku sliku medija u Srbiji. Plus je zabavno!

Studenti treće generacije

Ivana Stojanović, prva generacija

S obzirom na to da sam bila deo prve generacije škole nisam znala šta da očekujem, a program sam završila sa bezbroj iskustava. Za ono čime sam tada želela da se bavim, a sada se i bavim, bila je korisna jer je davala uvid u skoro sve oblasti koje jednog novinara mogu da zanimaju i s toga je svima preporučujem.

Jovana Marjanović, treća generacija

Za mene škola predstavlja jedno sjajno iskustvo iz kojeg sam svašta naučila i koje mi je proširilo vidike i otvorilo um i skrenulo pažnju na važnost kritičkog mišljenja. Naučila sam važnost čitanja između redova i proveravanja informacija. Upoznala sam razne zanimljive ljude i dobila priliku da učestvujem u organizaciji tribine na Merlinka festivalu, što verovatno ne bih mogla da nije bilo ove škole. Pisanje za Promaju mi je pomoglo da osvestim svoju ljubav prema filmskoj kritici i shvatila sam da je to nešto čime bih volela da se bavim.

Željka Marinković, četvrta generacija

Kao studentkinji sociologije, iskustvo koje sam stekla u ovoj školi je veoma značajno za mene, jer ono što sam tamo čula, videla i naučila je podstaklo i unapredilo moje kritičko mišljenje i pomoglo mi u tome da sagledam „širu sliku“ onoga što nam mediji plasiraju. Takođe, značajno mi je bilo to što sam imala priliku da znanje koje sam do sada stekla o masovnoj kulturi i medijima unapredim i primenim u praksi. Pored svega toga, bilo je jako zabavno i opušteno, predavači su sjajni, teme koje smo obrađivali takođe, kao i ljudi koje sam upoznala i sa kojima sam i dalje u kontaktu.

Nina Jovanović, treća generacija

Škola je bila polazna tačka za dalje usmeravanje na nivou moje buduće karijere. Predstavljala je i izazov, jer je to bilo moje vatreno krštenje što se tiče ozbiljnijih kurseva i jedan veliki izazov koji mi je pomogao da prenebregnem i razbijem stigme u nasem društvu kada su u pitanju seksualne i nacionalne manjine. Prvi put sam istinski otvorila oči i upoznala se sa terminom medijske pismenosti i naučila koje portale da gledam ne bih li došla do istinitih vesti. Uspela sam da odvojim bitno od nebitnog i senzacionalističko i pogrdno od preciznog i tačnog.