Read in English

Udruženje građana “Centar za marginu“ na drugoj međunarodnoj konferenciji o ljudskim pravima pod nazivom „The Global Human Rights Forums“ održanoj 18-20. maja u Beogradu ugostilo je aktivistu iz LGBT pokreta “Avers” iz Rusije Sashu Keiner koji je okupljenima prikazao stanje ljudskih prava u Rusiji, pre svega kada su u pitanju transrodne osobe.

Kao što je sam pomenuo na početku svog izlaganja, opsežnih istraživanja o položaju transorodnih osoba u Rusiji nema, tako da me je na samom početku razgovora zanimalo njegovo lično iskustvo kao nekoga ko je deo LGBT pokreta u Rusiji.

Kako bi uopšteno opisao život transrodnih osoba u Rusiji?
– U Rusiji je gotovo nemoguće živeti. Transrodne osobe ne mogu da žive otvoreno, da budu vidljive u okviru zajednice i društva. Nije moguće ispoljiti svoj identitet na fakultetu ili na poslu. Ne možete čak ni promeniti pasoš bez odlaska na sud, a postoje brojni problemi i u medicinskim tretmanima.

Regionalni LGBT pokret „Avers“ iz Samare u kome Sasha radi usmeren je na pružanje pravne i psihološke podrške LGBT osobama, od prošle godine sa posebnim fokusom na podršku transrodnim osobama i njihovim porodicama. Zanimalo me je šta su najčešći problemi sa kojima se suočavaju pri pružanju podrške deprivilegovanim grupama.
Kako Sasha tvrdi, sam prilazak ciljnim grupama najteži je deo posla:
– Teško je pristupiti ovim grupama, one nisu vidljive. Takođe, pritisak države je jak i premalo je finansiranja koja bi nam olakšala delovanje.
1

Koje su strategije kojima pokušavate da prevaziđete ove prepreke?
– Imamo projekat pokretanja internet stranice na kojoj bi transrodne osobe mogle da se informišu jer primećujemo nedostatak informacija o ovim temama u Rusiji. U okviru Centra se trudimo da stvorimo siguran prostor da ljudi mogu doći i pružamo kontinuiranu podrušku i pomoć ovim grupama. Cilj nam je da smanjino nivo transfobije u društvu i imamo istaknute predstavnike koji to zagovaraju.

Koliko je uopšte moguće pričati o problemima transordnih osoba javno u Rusiji?
– U kontekstu medija gotovo da je nemoguće. Postoje neki mediji koji su više prijateljski nastrojeni, ali i oni često ne obaveštavaju tačno i nisu uvek senzibilisani za izveštavanje o pojedinim problemima.

“Međunarodna zajednica mora da prihvati ljude koji izbegnu iz Čečenije”


Rusija je zbog specifične političke situacije prilično „odsečena“ od evropske aktivističke zajednice. Kako bi opisao saradnju različitih organizacija i subjekata na regionalnom, nacionalnom i globalnom nivou?

– Saradnja postoji. Nedavno sam učestvovao na konferenciji u Moskvi koja je bila posvećena životu transrodnih osoba sa ciljem da se povežemo i osnažimo jedni druge. Međutim, veliki je problem to što neke organizacije nisu baš „dobrodošle“ u Rusiju, pa je tako i otežana saradanja sa njima.

Po tvom mišljenju, kakva je budućnost transrodnih osoba u Rusiji, ali i u svetu?
– Ja ne bih bio preterano optimističan, posebno uzimajući u obzir da je poslednjih nekoliko godina u Rusiji situacija sve gora i gora. Ali dugoročno i globalno gledano, svakako da sam optimističan.

Vest koja ovih dana potresa svet je sudbina homoseksualnih osoba u koncentracionim kampovima u Čečeniji. Da li se neko u Rusiji bavi ovim problemom i šta internacionalna zajednica može da uradi kako bi pružila podršku tim ljudima?
– Moramo da damo sve od sebe da izbavimo te ljude odatle. Neki ljudi iz pojedinih organizacija iz Moskve se trude da izbave ove ljude. Međunarodna zajednica bi trebalo da više priča o ovome, te tako omogući vidljivost ovog problema, ali je važno da postoje zemlje će prihvatati ljude koji pobegnu iz Čečenije.
2

 

Intervjuisala: Ivana Ćetković

 

Treća “The Global Human Rights Forums” konferencija biće održana u Beogradu 26-28. Oktobra 2017. godine
Poziv za učesnike/ce, kao i govornike/ce je otvoren!

Više o trećoj konferenciji pročitajte na zvaničnom sajtu