“Socijalna pravda – to nije samo etički imperativ, to je temelj nacionalne stabilnosti i globalnog prosperiteta. Jednake mogućnosti, solidarnost i poštovanje ljudskih prava su od suštinskog značaja za puni razvoj proizvodnog potencijala naroda.”
Prethodni Generalni sekretar UN-a Ban Ki-Mun

Kada govorimo o značaju ove teme i njenom današnjem internacionalnom karakteru, Međunarodni dan socijalne pravde proslavlja se svakog 20. februara  a proglašen je na osnovu rezolucije Ujedinjenih nacija, donete novembra 2007. godine  na 62. zasedanju Generalne skupštine UN, premda su još u martu 1990. godine u Kopenhagenu na Svetskom samitu proglašeni ciljevi društvenog razvoja savremenog društva, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je najavila osnivanje ovog praznika tek 26. novembra, 2007. godine, ali je proslava Svetskog dana socijalne pravde počela tek 2009. godine.
Usvojena Deklaracija o socijalnoj pravdi garantuje jednaka prava za sve – šire mogućnosti socijalnog dijaloga za ceo svet.

Sem formalnog smisla, postavlja se pitanje šta je socijalna pravda u praksi? Ako je ona zaista dostupna svim građanima, može se odrediti u dvojakom smislu kroz sistem institucija ali i mnogo bitnije realizaciju i fer raspodelu društvenih i materijalnih dobara. S tim u vezi, svoja viđenja dali su po meni dva najznačajnija francuska filozofa sa svojim viđenjima pravde : Ruso je svodi na dva najznačajnija elementa, slobodu i jednakost. Pjer Prudon navodi: “pravda  je davanje svakom jednakog dela koristi pod uslovom da deluju u skladu sa interesima društva.”

Većina običnih ljudi će sve više razumeti socijalnu pravdu i socijalnu politiku jer nam svakodnevni problem narastajućih razlika u svetu (10 odsto najbogatijih poseduje 87 odsto svih bogatstava ovoga sveta) koji se i dalje loše nosi sa ekonomskom krizom a permanetno u korist slobodnog tržišta, činiće građane kreatorima boljeg koncepta socijalne države.
Po mom uverevenju, negde rešenje treba naći u prošlosti ili bar uzeti ono najbolje, npr. socijalističke opcije koje su ipak siguravale jednaku raspodelu svih proizvoda proizvedenih od strane ljudi, u našem slučaju imali smo SFRJ koja je bila svojevrsna država sa uređenim sistemom i oblicima za upravljanje dobrima . U tom smislu istorije i kritički se treba nositi prema modelima koji definišu jednakost i ravnopravnost koji nisu uvek isti, postoje negativni. I u Sovjetskom Savezu, kao što se sećamo neko je imao prednost, samu ideju marksizma-lenjinizma na zvaničnom nivou je tada bilo lako frazeološki isticati dok mogućnosti koje su obećavane su bile krajnje nedostižne. Iako su svi ti socijalizmi manje-više neslavno završili, to ne znači da ideja socijalizma u teoriji nije nešto na čemu ne treba da se dalje radi.

Da li je moguće reći u ovom trenutku šta i koja ideja može da posluži kao ideološki osnov za odgovor postojećem sistemu?  Stari grčki filozof Aristotel, u svoje vreme je zapisao: “Vrlina države je izražena u činjenici da su građani učestvovali u javnoj upravi”.  Dakle, može se zaključiti da današnja demokratija i njena načela su u dubokoj krizi, potreban je njen preobražaj koji će na dalje dovesti do promena u svim aspektima društva i države.

Svetski mislioci, poput Čomskog, kažu da ne postoji neposredna univerzalna pravda. Stoga, u idealnom slučaju, današnje nacionalne države treba da vode računa o poštovanju zakona, zaštiti slabih, stvaranju jednakih uslova i mogućnosti za normalan život različitih grupa stanovništva i pre svega  o izbegavanju kolosalnog jaza u nivou prihoda bogatih i siromašnih.
Pored toga dosta je i vidiljiva nejednakost građana pred zakonom i sudovima. Nije tajna da su imućniji slojevi društva imali privilegija od advokata do drugih subjekata da utiču na odluke i prava koje nisu na pravi način nosile odgovornost.
Kao neki uzor socijalno odgovorne države, svi navodimo primere nordijskih zemalja i težimo stvaranju države blagostanja, koja preuzima odgovornost da se brine o socijalnoj pravdi i socijalnoj zaštiti svojih građana. Danas u Srbiji mi to možemo samo načelno da prihvatamo i razmatramo (uzeti u obzir našu privredu, resurse i zakonodavstvo) i naravno da ne može da se postigne u potpunosti, naročito u bliskoj budućnosti, ali to ne znači da ne treba težiti tome.

800px-Jean-Jacques_Rousseau_(painted_portrait)Žan-Žak Ruso (1712 – 1778), photo: Wikipedia

 
Za kraj,  kao poruku koju želim da pošaljem i društveni obrazac koji nam je i danas preko potreban, u  potpunosti ću se složiti i citirati velikog humanistu i mislioca prosvetiteljstva Žan Žaka Rusoa:

„Socijalni duh, koji treba da bude rezultat uspostavljanja države, ne treba da vlada samo prilikom samog uspostavljanja, već i da građanstvo posle sa novim zakonima stvara bolje i korisnije društvo u ime slobode, bratstva i jednakosti.“ – iz knjige “Društveni ugovor”.

 

Piše: Lazar Srdanović

Tekst nastao u okviru “Škole medijske pismenosti” Centra za marginu