Piše: Miloš Đošić

Istraživanje „Najava rata na naslovnim stranama srpskih tabloida“ otkriva da je u periodu od godinu dana na naslovnicama Srpskog telegrafa i Informera objavljeno više od 250 najava ratnih sukoba. Rezultati do kojih su došli autori Stefan Janjić i Stefan Šovanec, nalaze se u 34. broju Časopisa za medije i komunikacije.

Prema izveštaju Saveta za štampu, iz januara 2017. godine, Informer i Srpski telegraf su najčešće kršili etički kodeks novinara. Zbog toga su autori odabrali ova dva tabloida za posmatranje. Analizirane su naslovne stranice Srpskog telegrafa i Informera u toku jedne godine, od aprila 2016. do marta 2017. godine.

“I Informer, čiji je glavni i odgovorni urednik Dragan J. Vučićević, i Srpski telegraf, koji uređuje Milan Lađević, neskriveno podržavaju Srpsku naprednu stranku, ali ne slede njenu zvaničnu, proevropsku politiku. Nasuprot tome, analizirani tabloidi su izrazito rusofilskog karaktera, a njihov diskurs karakterističan je po nesputanom govoru mržnje, opscenoj leksici, mizoginiji, nacionalizmu i progonu političkih protivnika i neistomišljenika”, navodi se u istraživanju.

U posmatranoj godini, Srpski telegraf je na naslovnim stranama imao 155 najava ratova, dok je kod Informera isti slučaj za 110 naslovnica. To znači da se, u proseku, svakih dva do tri dana, na naslovnoj strani našlo upozorenje o ratnom sukobu, najčešće globalnih razmera, zatim Srbije sa susedima i na kraju građanskog rata. Reč rat je u ovom periodu eksplicitno upotrebljena više od 80 puta, a često se javljaju i haos, sukob, napad, zavera, pokolj, zlo…

Ako uzmemo da su Srbi meta, sudeći prema ovim tabloidima, najveću opasnost predstavljaju Hrvati, zatim SAD, NATO i Albanija. Osim Crnogoraca, svi narodi Zapadnog Balkana su predstavljeni kao pretnja po Srbiju.

„Gotovo sve odluke koje donose institucije Rusije, odnosno sve najave i spekulacije koje objavljuju ruski mediji, pripisuju se Vladimiru Putinu. On je predstavljen kao pravoslavni zaštitnik Srbije i srpskih interesa, dok su Hilari Klinton i Džordž Soroš simboli neprijateljstva”, zapazili su autori.

Analizom navođenih izvora informacija utvrđen je nizak kredibilitet najavljenih sukoba. Informer u trećini slučajeva ne navodi poreklo informacije, dok je u Srpskom telegrafu to gotovo u polovini slučajeva.

U Srbiji je sloboda medija Ustavom garantovana. U članu 50. Ustava ostavlja se mogućnost da nadležni sud spreči širenje informacija, ako dođe do zloupotreba, između ostalog da bi se sprečilo propagiranje rata, podstrekavanja na neposredno nasilje ili sprečavanja zagovaranja rasne, nacionalne ili verske mržnje, kojim se podstiče na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje.

Slično, Zakon o javnom informisanju i medijima, u članu 75. podvlači da mediji ne smeju podsticati na diskriminaciju, mržnju i nasilje.

Na kraju i sam Kodeks novinara Srbije, u poglavljima o Istinitom izveštavanju, o Odgovornosti novinara i poštovanju pretpostavke nevinosti, i poglavlju posvećenom Novinarskoj pažnji i zabrani diskriminacije, daje smernice novinarima kako se ponašati u ovakvim situacijama.

Širenje glasina, netačnih citata i podataka bez relevantnih izvora, neutemeljenim napadima, rasplamsavanjem nacionalizma, korišćenjem etiketa kao što su ustaše, šiptari i balije, izjednačavanjem čitave nacije sa zločincima iz njenih redova, i drugo; pomenuti tabloidi su prekršili niz odredbi Kodeksa novinara Srbije, ali i Ustav i zakone Republike Srbije.