Knjige će, izgleda, uprkos tome koliko se čovek kroz vreme „razvijao, rastao i odrastao”, zauvek biti posmatrane iz dva ugla: iz ugla gde su one oni dosadni, debeli udžbenici, za koje nikada nismo sigurni zbog čega nas teraju da ih čitamo, i iz ugla omiljenih knjiga, koje nikada ne želimo da završimo da čitamo.

Razmena, to jest trampa knjiga, postaje savremeni kulturološki fenomen. Sam čin je jedinstven jer se radi o besplatnoj razmeni znanja, koja je pozitivna sa obe strane (koliko daš, toliko ti se i vrati). Trampa se može odvijati na više načina. Kultura trampa knjiga me je oduševila još kada sam prvi put ugledala statuse velikog broja ljudi na Fejsbuku. U pitanju je bilo slanje knjiga potpunim neznancima, da li dve ulice dalje od tvoje ili na drugi kontinent, dok od tih istih neznanaca tebi stižu njihove knjige. Prvi put kada se ovo pročita zvuči strašno jer jednom plašljivcu u jednoj minuti prođe više od stotinu loših scenarija kroz glavu. Drugi put kada se ovo pročita, pogled na stvari je već malko drugačiji. Ko to menja knjige i kome je to palo na pamet?

Jedan primer „onlajn“ razmene knjiga jesu i čitavi sajtovi koji postoje baš iz tog razloga. Neki od njih su BookCrossing, BookMooch i Lenro, koji su tu sa ciljem da svet pretvore u jednu ogromnu biblioteku. BookCrossing  je vebsajt uz pomoć kog korisnici ostavljaju knjige na mestima na kojima žele ili u BookCrossing zonama, poput kafića, knjižara, javnih površina i slično da bi potom ostali korisnici odlazili „u potragu za knjigama“.  Pored toga, postoji i jednostavnija mogućnost da dođeš do knjige koja ti se dopada – vlasnik ti je jednostavno pošalje. Sajtovi funkcionišu po sličnim principima, oni sami imaju preko 75000 članova, a članstvo je besplatno.  

Javne i džepne biblioteke su sve popularnije, kako u svetu, tako i kod nas. Bez obzira da li ih prave neke organizacije, sajtovi ili pojedinci, sve funkcionišu po istom principu: najbitnije je „da knjiga pronađe svog vlasnika“ bilo gde u javnom prostoru – autobuskoj stanici, pokraj klupe u parku ili u centru grada. One takođe funkcionišu po principu trampe, bitno je da kada se jedna knjiga uzme, da se druga ostavi za uzvrat.

Festival „ČitamЧиташ“ je još jedan projekat koji doprinosi popularizaciji knjige i čitanja. Nastao je 2012. godine, kao studentski projekat studentkinja Katedre za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Tanje Đorđević, Tijane Zebić, Kristine Grebenar i Mirjane Jemović. Održava(o) se na mestu stradale Narodne biblioteke na Kosančićevom vencu i doprinosi njenoj revitalizaciji. Danas sama organizacija Festivala broji čak petnaest članova. Trampa polovnih, već čitanih knjiga, daje mogućnost svakome da dođe do knjige i da proširi svoje znanje i vidike. U okviru Festivala, postoje razne aktivnosti i radionice koje su povezane sa knjigom, književnošću i edukacijom.  

Na ovogodišnjem, petom po redu, Festivalu „ČitamЧиташ“ koji se, kako kažu organizatori, „silom neprilika“ održao u Novom bioskopu Zvezda, održana je i dvosatna trampa stripova, radionica stripa i aktivnost „Poznati čitaju“. Ovde se slavilo čitanje, razgovaralo se o knjizi i razmenjivale su se preporuke. Procenjuje se da je Festival je posetilo preko 2000 ljudi, dok se razmenilo preko 3000 knjiga. Festival je ove godine izgubio podršku Grada Beograda, ali ga i dalje podržava organizacija Europa Nostra.

Pored Festivala „ČitamЧиташ“, postoji još dosta kako festivala i akcija u čitavoj Srbiji. U  Beogradu se održava „Book Fest“ i „Čumić Book Fest“, a istakla se razmena knjiga povodom 46 godina programske sekcije Radio Beograda „Knjiga solidarnosti“. U Nišu postoji akcija „Niški antikvarijat“ u holu Niškog kulturnog centra, kao i akcija niške Univerzitetske biblioteke „Nikola Tesla“ kada je svaka prva sreda u mesecu dan za trampu knjiga.

Kultura čitanja u sve „savremenijoj i bržoj“ sadašnjici ostaje ista kao što je bila i u davnim vremenima; samo za nijansu naprednija i sa više mogućnosti. Uz pomoć same trampe knjiga, koja ima tendenciju da postane jedan od najznačajnijih kulturoloških fenomena čovečanstva, knjiga „ostaje živa“ u bilo kom obliku; pisana reč živi i dela, neuništivo ide kroz vreme i preti večnim opstankom.  

Piše: Milana Veljko
Tekst je nastao u okviru “Škole medijske pismenosti” Centra za marginu